Liturgijska čitanja Druge nedjelje po Božiću pomažu nam da nastavimo s razmišljanjem o božićnom otajstvu s posebnim osvrtom na odjek koji u nama ostvaruje dolazak Sina Božjega u ljudski rod. Otajstvo Kristova rođenja za nas vjernike ne bi bilo ni od kakvog značenja kada ne bi bilo u stanju preobraziti nas same i naš život na sliku Sina Božjega. Stoga nas poruka božićnog bogoslužja današnje nedjelje dublje uvodi u otajstvo novorođenoga Krista, a samim time nam kao vjernicima daje i mogućnost dubljeg proživljavanja spasenja koje započinje njegovim rođenjem predstavljaju nam Isusa Krista, utjelovljenu Riječ Božju, kao lice Boga nevidljivoga.
Prije početka svijeta i povijesti spasenja ljudskoga roda Bog je šutio i prebivao u sjaju svoje vječnosti, beskonačnosti i potpunog savršenstva. Ali budući da je Bog po svojoj naravi sama ljubav, a ljubav znači susret s drugim i darivanje sebe drugima, iz Božjih usta izašla je Mudrost Božja koja je počela stvarati svijet i čovječanstvo.
Prvo čitanje – Sir 24,1-2. 8-12
Starozavjetni mudrac Sirah govori nam o Mudrosti kao osobi. Ona je stvaralačka Riječ, pojavljuje se u stvaranju, upravlja svijetom, posebno vodi narod izraelski. Njeno je očitovanje mnogostruko. Ona nam otkriva Boga, njegova nevidljiva svojstva, vječnu moć i božanstvo. Ona ima osobni karakter. U duhu razvoja objave prepoznajemo je u Riječi koja postaje tijelom, “utjelovljena Mudrost”.
Drugo čitanje – Ef 1,3-6. 15-18
Poslanica Efežanima počinje pjesmom hvale i zahvaljivanja Bogu Ocu koji nam je dao puninu svakog blagoslova u Kristu, Sinu blagoslovljenog Boga. Posebno ističe izabranje: “u njemu nas izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i neporočni pred njim”, što je sažetak kršćanskog života i duhovnosti, svetosti koja se može održati pred samom Božjom svetošću na sudu. Zatim predodređenje: “u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu”. Posinovljenjem pritjelovljujemo se Kristu, postajemo dionici Božjeg posinstva kao Krist po naravi.
Evanđelje – Iv1,1-5. 9-14
Današnje evanđelje je Ivanov Proslov koji je najsnažniji božićni tekst i upravo zbog svoga značenja nekoliko se puta čita u božićnom vremenu. Ivan ne započinje svoje Evanđelje opisujući povijesne okolnosti Isusova rođenja, nego duboko teološki tumači što za naše spasenje znači Isusovo rođenje. Isus jest uosobljena Božja Riječ i Božja Mudrost.
On kao Riječ Božja jest utjelovljena Mudrost Božja koja nam otkriva Boga Oca. Bog se je od postanka svijeta više puta i u više navrata preko svojih slugu i proroka objavljivao ljudskome rodu, ali uvijek je ostao nevidljiv u tajni svojega otajstva i nedokučiv i neizreciv u slavi svoje moći. Ali jednoga dana Bog se je potpuno otkrio i progovorio je ljudima jasno i glasno. To se je dogodilo u Isusu iz Nazareta. Isus Krist je ta Riječ Božja kojom je Bog progovorio ljudima. Sadržaj te Riječi jest Bog sam u svetoj osobi, to je Druga Božanska Osoba. Bog kojega je Isus otkrio ljudima jest Bog ljubavi; tj. Trojstvo ljubavi: Otac milosrdni koji u svojemu Duhu Ljubavi voli i ljubi čovjeka i želi ga spasiti u Jedinorođenome Sinu Svojemu.
