Krštenje

Krštenje je prvi i temeljni sakrament Crkve, “vrata” u Kristovu zajednicu. Isus je rekao: “Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se”. Nikodemu je tumačio da se čovjek mora “preporoditi”, “roditi odozgor” po vodi i Duhu Svetom.
Krštenjem se označuje da se nastavljaju spasiteljska Božja djela iz prošlosti, kao što su : spasenje Noe i njegove obitelji iz Potopa; spasenje Izraela iz Egipta prelaskom preko Crvenog mora; uvođenje Izraela u Obećanu zemlju preko voda rijeke Jordana …
Istim znakom vode Bog kroz vijeke vjekova označuje da izbavlja svoje odabranike od svih ropstava i propasti i dariva im svoj život “odozgor” nalik Isusovom životu, kojega je uskrsnio od mrtvih snagom svoga Duha. Zato je krštenje vidljivi znak da postajemo slični, “suobličeni” Isusu Kristu, prvom Božjem odabraniku.

Ukratko bismo mogli ovako izraziti što se po sakramentu krštenja na otajstven način događa:
-snagom Duha Svetoga primamo nov život “odozgor”: postajemo slični Isusu Kristu, Sinu Božjemu, (“suobličujemo” se Isusu Kristu) te tako postajemo “Božji sinovi” (“Božja djeca”); rađamo se na nov život s Bogom (“preporađamo se” se, primamo “milost posvetnu”);
-rađanjem na novi život opraštaju nam se grijesi (“istočni” grijeh i svi grijesi što smo ih osobno počinili prije krštenja);
-na poseban nam se način darivaju (“ulijevaju”) temeljne ljudske i vjerničke “kreposti” (vrline): osobito vjera, nada i ljubav;
-postajemo članovi zajednice Božjega naroda – Crkve.

Bitni čin krštenja jest trostruko pranje vodom – bilo uranjanjem bilo polijevanjem – uz pratnju riječi:

JA TE KRSTIM U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA.

Redoviti krstitelj je svećenik ili đakon. U izvanrednim i hitnim slučajevima može krstiti svatko tko zna što je krštenje i voljan je krstiti krštenika. Katolička vjera zato ne pozna i ne dopušta prekrštavanja.
Čovjek koji vjeruje i želio bi se krstiti, a ne može kršten je već željom. Oni koji nisu upoznali Isusa Krista, a iskreno traže istinu i žive po savjesti jesu “nevidljivi”, “neobilježeni” članovi zajednice Božjega naroda. Za njih bismo također mogli reći da su kršteni “krstom želje”, jer tražeći istinu i živeći po savjesti, žele činiti ono što Bog od njih traži.
Tko nekršten mučeništvom posvjedoči svoju vjeru kršten je krstom krvi.

UVJETE ZA KUMSTVO PRI SAKRAMENTU KRŠTENJA  propisuje Zakonik kanonskog prava (kanon 874 par.1)

Kan. 874 –

p.1. Da bi se komu dopustilo preuzeti službu kuma/e, potrebno je:

1. da ga odredi sam krštenik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili,ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu obavljati tu službu;

2. da je navršio šesnaestu godinu života, osim ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdana razloga treba dopustiti iznimku;

3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom;

4. da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom;

5. da nije otac ili majka krštenika