SVETI JOSIP

od Kristina na ožujak 16, 2014

Sveti Josip  zaručnik je Marijin i Isusov hranitelj.

Sama Riječ Josip hebrejskog je podrijetla i znači “neka Bog pridoda”. Te je riječi naime izgovorila u Bibliji Rahela, ljubljena žena praoca Jakova, rodivši sina nakon duge neplodnosti, sina poznatog nam kao Josip Egipatski.

Sv. Josip u  evanđeljima

Prema evanđeljima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, a po zanimanju je bio tesar. Sv. Matej, apostol i evanđelist, kaže za njega da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Ostao je zbunjen kada je vidio da je Marija trudna, a nije znao na koji način se to dogodilo. Bio je siguran da je čestita žena te da izbjegne govorkanja i sve negativno što bi za nju slijedilo, odlučio ju je potajno otpustiti.

No kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, prihvatio je bez bojazni Božji plan. Išao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i tada se rodio Isus. Potom je bježao u Egipat od Herodove smrtne prijetnje Isusu. Hodočastio je s dvanaestogodišnjim Isusom i Marijom iz rodnog Nazareta u Jeruzalem i zabrinuto je tražio Isusa, koji se bio izgubio. O kasnijem životu i kada je umro ne znamo ništa.

Značaj sv. Josipa

Zovu ga šutljivim svecem, jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju bi on izgovorio. A ipak važna je i vrlo odgovorna njegova uloga koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka, u događanju zemaljskog života njegovoga Sina. Zato se za sv. Josipa može reći da je zasigurno upoznao vrednotu šutnje i da nije bio čovjek velikih riječi, čovjek govora, nego čovjek djela, čovjek rada. Upravo zato Crkva ima i poseban spomendan sv. Josipa Radnika, 1. svibnja. Takav Josip uzor je i poticaj i nama ovdje i danas da i sami naučimo cijeniti šutnju i da ne budemo tek ljudi govora, ljudi jeftinih riječi, nego da budemo i ljudi djela, ljudi rada.

Za Josipa je karaketrističan predani rad u šutnji i skromnosti,  te komunikacija s Bogom i vršenje volje Božje. Bog preko anđela priopćava Josipu svoju volju i Josip tada spremno mijenja svoje vlastite ljudske planove o sebi, o Mariji i Isusu i ne oklijevajući usklađuje svoja htijenja i zamisli s voljom Božjom. No on to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu nego zato jer ima povjerenja u Boga, jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje. Ne otkriva li Josip – Josip koji komunicira s nebom i Josip koji svoje planove prilagođuje Božjem htijenju – još nešto što je i nama danas toliko potrebno, naime: osobno iskustvo komuniciranja s Bogom i prilagođavanje vlastitih prohtjeva htijenju Božjemu? Žedni smo danas osobnog iskustva Boga koji govori i kojemu se može govoriti, Boga prema čijem čovjekoljubivom htijenju možemo sretno oblikovati svoj život tako da bude uspio i da ima sretan ishod.

Sv. Josip nam, nadalje, predstavlja izvrstan uzor brige i ljubavi prema Isusu. Da nam je Bog doista Otac od kojeg potječemo, koji se brine za nas i ljubi nas, nije teško dokučiti ni pomoću naravnog razmišljanja ni iz Objave. Bog, naš vječni Otac, brine se za nas i ljubi nas najviše upravo po svome Sinu Isusu. Po Sinovoj brizi i ljubavi mi zapravo i imamo spasenje.

Isus Krist brinuo se za nas i ljubio nas je, a logika reciprociteta, uzvraćanja ili uzajamnosti stavlja pred svakoga od nas upit: brinemo li se i mi za Isusa i ljubimo li ga? Sv. Josip – za kojega znamo da se s puno mara i ljubavi brinuo za Isusa dok je Isus bio dijete i volio ga, da ga je pred herodijanskom opasnošću sklonio u Egipat, da je skrbio za njega kao dječačića, da ga je npr. tražio po Jeruzalemu – vjerujem da nam taj i takav Josip može biti uzor naše vlastite brige o Isusu, odnosno našega vođenja računa o Njemu i naše ljubavi prema Njemu.

Sv. Josip je dostojan tolike časti jer u povijesti spasenja poslije Isusa i Marije ima najpovlaštenije mjesto. “Jakov rodi Josipa, muža Marije, koja rodi Isusa koji se zove Krist” (Mt 1, 16). U toj suhoj, gotovo protokolarnoj rečenici, kojom sv. Matej završava rodoslovlje Isusova ljudskog podrijetla, sadržano je ono najvažnije što predaja kaže o Josipu iz Nazareta. To je da je i on bio “sin Davidov”, anđeo ga tako i naziva, i da je u njegovim žilama kolala krv kralja Davida, iz čijeg je roda imao poteći i Mesija.

Crkveni oci i teolozi o sv. Josipu

Stvarnu veličinu sv. Josipa uz Evanđelja otkrili su i sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Walafrid Strabon, opat samostana Reichenau na Bodenskom jezeru u IX. stoljeću, pišući o tome kako su pastiri našli Mariju, Josipa i dijete, zaključuje: “I posredstvom tih troje svijet je bio spašen!”

Remigije iz Antuna oko godine 900. opisuje sv. Josipa kao intimnog suradnika u djelu našega otkupljenja te uzdiže njegovu izvanrednu poslušnost. Od velikih skolastičkih teologa mnogo su toga rekli o sv. Josipu sv. Bernard i sv. Toma Akvinski. Prvi ga uspoređuje s Josipom Egipatskim, a drugi tvrdi kako je između Marije i Josipa postojala prava ženidbena veza, ali se nisu služili bračnim pravima. Zatim sv. Toma naučava kako je sveti Josip kroz čitav život održavao savršeno djevičanstvo i, napokon, kako je Marijin i Josipov zavjet djevičanstva prije ženidbe bio uvjetan, a poslije apsolutan.

Štovanje

Sv. Josip je zaštitnik bolesnika i umirućih i uzor obiteljskog života te pokazuje kako se služi Isusu, spasitelju čovjeka.

Mnogi crkveni redovi i družbe zazivaju ga kao zaštitnika duhovnoga života, ali i kao velikog pomoćnika u vremenitim potrebama. Postoje i brojne bratovštine sv. Josipa te razna glasila koja šire njegovu slavu, a 9. i 10. lipnja 1687. godine Hrvatski je Sabor izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda.

Sve to svjedoči kako je taj mili svetac drag kršćanskom srcu. Drag nam je jer je od svih smrtnika bio najbliži Isusu i Mariji, drag nam je zbog svoje vjernosti i tihog služenja otajstvu spasenja. Crkva osobito u novije vrijeme ima veliko pouzdanje u njega te mu se utječe u raznim velikim potrebama. Očito je da je sam Bog htio proslaviti svoga poniznog, tihog i poslušnog slugu. On je dostojno ispunio svoje životno poslanje i kao takav zaslužuje i naše povjerenje i udivljenje.

Molitva svetom Josipu

O Josipe, oče sveti
čuvaj kuću i posveti
Svu obitelj da se složi ljubav
sveta da se množi.

Mir, veselje k nama svrati
strah Gospodnji nek nas prati
Krepošću da žiče plodi
putem raja daj nas vodi.
Čuj nam oče molbu vruću
čuvaj nas i svu nam kuću.

Tebi ključe sve predajem
Gospodarom Te priznajem
sve što može nauditi
kući dostoj odstraniti
u presvetog srca rani
ti nas oče sve nastani
da živimo na tom svijetu
kao ti u Nazaretu.
Amen.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: