Tema onedjeljnih čitanja je Kraljevstvo Božje. Ono nije ograničeno samo na neke ljude, ono je ponuđeno svim ljudima, to je osobni poziv, i traži odgovor odmah, traži se osobna odgovornost, ali se ono ostvaruje u zajednici, u Crkvi.
Prvo čitanje (Jon 3,1-5.10)
Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.
Prvo čitanje donosi neočekivano obraćenje Ninivljana na propovijed proroka Jone. Dolazi u Ninivu ne kao misionar, nego kao navjestitelj Božjega suda. I neočekivano, oni se obraćaju. Jonu je to ražalostilo. Jona želi naviještati domaćeg Boga, svoga Boga, svoju teologiju, svoje usko ograničeno gledanje, a ne Boga koji je posve drugačiji, slobodnog i milosrdnog, koji jednako prihvaća obraćene pogane kao i Židove. Jona znači golubica što je simbol Židova, koji smatraju da je Bog samo Bog Židova, i obraćenje mora biti obraćenje k Bogu Židova, i postati Židovi. A Bog je milosrdan prema svakom narodu koji se obrati.
Drugo čitanje (1Kor 7,29-31)
Prolazi obličje ovoga svijeta.
Pavao upozorava Korinćane, a i nas sada da je naše vrijeme „hoda“ na zemlji kratko i da ga moramo dobro iskoristiti, kako bi zaslužili ono „poslije,“ kod Boga. Moramo se stalno obraćati – okretati Bogu, za svoj spas, za bolji svijet. Pavao vrednuje sve što je zemaljsko: „… i oni koji imaju žene,… kao da ih nemaju; i koji plaču, da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju, kao da ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. Pavao upozorava na prolaznost i kratkoću vremena u kojem se živi na zemlji. U bogatom gradu Korintu pojavila se raskalašenost života. I među korintskim kršćanima nastale su nesuglasice i razdor. Pavao se trudi uspostaviti jedinstvo među njima. Podijelili su se u stranke: Pavlovu, Apolonovu, Petrovu, Kristovu. To je bila agresija protiv Krista i protiv apostola. Pavao nastupa oštro i nastoji ih ujediniti u Kristu, koji je živio i umro za mir i jedinstvo ljudskoga roda. Pavlove se riječi i misli izvrsno uklapaju u glavni smisao obraćenja: novo vrednovanje svijeta, stvari i ljudi.
Evanđelje (Mk 1,14-20)
Obratite se i vjerujte evanđelju.
Samo je jedan put na koji Isus poziva: put evanđelja. Početak Isusova propovijedanja i javnog djelovanja obilježen je pozivom: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Prihvatimo Evanđelje! Isus u današnjem evanđelju traži suradnike, traži ljude koji će, u njegovo ime, kao njegovi učenici širiti njegovu Riječ – Riječ Božju. Evangelion grč. = vijest = novost = Radosna vijest = Riječ Božja = Evanđelje. Evanđelje, znači i Blagovijest – blaga-vijest: „sve što je Isus činio, mislio i osjećao,“ dakle, Isusov život i njegovo djelo. Blagovijest je Božja Objava o Spasenju ljudi i svega stvorenog u ime Isusovo. Krist kao Sin Božji i Sin Čovječji uspostavlja „intimnu“ zajednicu između Boga i čovjeka. Donosilac „blagovijesti“ je Isus Krist, Božji Sin, Mudrost Očeva. On je Mesija na kome se ispunjavaju Starozavjetna proročanstva. Riječ je upućena svima ljudima, no svakom osobno i u sklopu zajednice u kojoj živi: obitelj, župa, narod… Isus za svoje djelo, treba suradnike. On želi svijet spašavati po ljudima. Isus izabire prve učenike, prve apostole – prve svećenike. Riječ je o svećeničkom pozivu. Isus ih pozva: „Oni odmah ostaviše mreže…ostave oca…i pođoše za njim.“ Isusu su potrebni njegovi svećenici, ali mu je potreban i svaki kršćanin. Samo u „suradnji“ Boga i kršćana nastat će Novi svijet – Božji svijet – Božje kraljevstvo. Božje kraljevstvo započinje Isusovim dolaskom na zemlju i nastaje udruženom suradnjom svih Isusovih učenika. Bogu nitko nije nevažan!
