KRŠTENJE GOSPODINOVO (B)

od Kristina na 6 siječnja, 2021

MISNA ČITANJA

Nedjelju nakon Bogojavljenja slavimo blagdan Krštenja Gospodinova. Izvorno je ovaj blagdan bio sastavni dio Bogojavljenja kao najstarije svetkovine rođenja Kristova. Kršćani Istoka slavili su istog dana Isusovo očitovanje u događaju poklona Mudraca i početak njegova mesijanskog djelovanja u krštenju na Jordanu kad je – prema Mateju – bio predstavljen kao Ljubljeni Sin kojeg ljudi trebaju slušati.

Krštenje Isusovo je jedno veliko »Bogojavljenje«, tj. otkrivanje njegove misije spasenja na početku njegova javnog djelovanja. Ono što se formiralo u savjesti prve kršćanske zajednice razmišljajući o evanđeoskom prizoru Mudraca »koji dolaze iz dalekih zemalja da se poklone novorođenom kralju Židova« (usp. Mt 2,11) postaje jasno i javno na Krštenju Kristovu: On je zaista »Sin Božji« koji je postao čovjekom da bi nas spasio.

Kroz nekoliko tjedana od nastupa Ivana Krstitelja na Jordanu narod je sve više dolazio i pitao se da nije on Krist. Krstiteljev poziv na pokorničko krštenje i obraćenje radi skorog nastupa Spasiteljeva privukao je ljude spremne na obraćenje i otvorene Božjim zahvatima. Ivan proglašuje jačim Onoga koji dolazi iza njega i koji će krstiti narod Božji Duhom Svetim i ognjem. A sve to znači da će Mesija izliti Duha Svetoga na vjernike da bi od njih učinio nove ljude i očistit će ih ognjem ljubavi Božje u vodama novog Krštenja u kojima će postati prava djeca Božja. Taj »jači« koga Ivan navješćuje je već tu i traži da se krsti tako da bi u svemu bio sličan nama ljudima i da nam pokaže put »pokore i poniznosti« koji čovjeka vodi u život.

Tako snagom Duha Svetoga koji je sišao na Isusa i ispunio ga, Krist započinje svoju misiju otkupljenja i spasenja ljudi od njihovih grijeha.

Krštenje stoji na početku Isusova mesijanskog djelovanja. Uronjavanjem u vode Jordana, Krist izvršuje čin solidarnosti sa griješnim čovječanstvom. U isto vrijeme nebo posreduje da pokaže jedinstvenu njegovu povezanost s Bogom, Ocem i Duhom Svetim.

Isus se nakon krštenja posvećuje molitvi, kao u najvažnijim časovima svoga mesijanskog života. I u molitvi doživljuje nebesko očitovanje. Tu se očituje božanstvenost Isusove osobe i ukazuje opunomoćenje za njegovu mesijansku misiju. I eto, Bog se očituje trojstveno: kao Otac, Sin i Duh Sveti.

Budući da je Krist spreman i život svoj dati za spasenje ljudi, zato Bog Otac i kaže za njega da mu je preljubljeni Sin u kojemu mu je sva milina. Na taj način nebeski Otac svoju ljubav preko Sina iskazuje svim ljudima kao djeci svojoj.

Zato u Isusu Kristu se nalazi koncentrirana sva ljubav Očeva prema nama ljudima, jer što više Otac ljubi Sina tim više Sin ljubi nas kao svoju braću i sestre.

Krštenje Gospodinovo je predznak našega krštenja koje mora biti u »Duhu Svetome i u ognju«. A to znači da naše krštenje mora preobraziti naš život tako da Duh Sveti može djelovati u nama i učiniti i nas, kao i Krista, »Slugama Božjim« spremnim i život svoj darovati u ljubavi i službi za bližnjega. Na taj način naše krštenje bit će i naše posvećenje Bogu u ljubavi i službi braći ljudima. To je pravi smisao našega božanskog posinjenja što krštenje proizvodi u nama. U tome se sastoji i eshatološki događaj našega krštenja: konačno i neopozivo opredjeljenje za Božje kraljevstvo koje je Krist došao uspostaviti među ljudima u poniznosti i neoborivom snagom Duha Svetoga. Isus pomazan Duhom podsjeća nas na našu krsnu pomazanost i opečaćenost Duhom Svetim.

Isus spreman na skromno mesijansko djelovanje potiče nas da i mi svoje kršćansko zvanje obavljamo vršenjem svagdanjih ljudskih i vjerničkih dužnosti. Kao što je Isusa Duh Sveti jačao u njegovu zvanju, tako jača i nas u našem kršćanskom životu. Od nas se traži samo da se molimo kao što se je i Isus molio i kako nas je naučio moliti i da putem pokore otvorimo dušu i srce djelovanju milosti Božje u nama.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: