DOŠAŠĆE

od Kristina na studeni 27, 2019

Riječju Došašće prevodi se latinski liturgijski izraz adventus – dolazak. Označava četiri liturgijska tjedna prije Božića u kojima se Crkva priprema za slavlje rođenja Krista dok istovremeno iščekuje njegov drugi dolazak.

Došašće je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena – Sudnji dan. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca te obuhvaća tri tjedna i dane između četvrte nedjelje Došašća i samog Božića.

Kroz Došašće svećenici nose ljubičaste misnice čime se naglašuje tema pokore. Vjernici bi trebali otići na ispovijed tijekom vremena Došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođenje onoga ”koji je svojom mukom i križem otkupio ljudske grijehe” a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom životu.

U Došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.

No, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama osvijestila da je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.

  – prvu nedjelju Došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak,
  – drugu i treću osoba Ivana Krstitelja 
  – četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.

————————————————————————————

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA (A)

 

Posljednjih nedjelja jedne i prvih nedjelja nove liturgijske godine misna čitanja i molitve spremaju nas za Isusov eshatonski dolazak o svršetku ljudske povijesti. Prošle nedjelje, na svetkovinu Krista, Kralja svega stvorenja, podsjetili smo se da po kršćanskom uvjerenju priroda i ljudska povijest imaju smisao u Kristu raspetom i uskrslom. Sve u njemu dobiva dimenziju vječnosti. Ove nedjelje, započinjući novu liturgijsku godinu, više mislimo na Isusov eshatonski dolazak nego na božićno otajstvo.

Prvo čitanje (Iz 2, 1-5)

Prorok Izaija ima veličanstvenu viziju „novoga Jeruzalema“ koji će postati centar čovječanstva. On će biti „gora doma Gospodnjega.“ Zato taj Božji čovjek poziva narod da ide prema toj „gori“ prema Božjoj prisutnosti. „On će nas naučiti svojim putovima, hodit…Jer će iz Siona Zakon doći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.“ Neće više narod ratovati protiv naroda. Narod „će mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove.“ To je božansko humana vizija budućnosti. „Gora Gospodnja,“ o kojoj prorok govori, za nas je Crkva koju je Krist ustanovio da po njoj širi svoju svjetlost među sve narode, te da ih međusobno pomiruje i oblikuje u novi Božji narod. Crkva – Gora Doma Gospodnjega, istina još nije u potpunosti ostvarena. Ona svoju puninu dosiže u eshatonu. Da bi se sa Siona – Crkve uspješno razglasila riječ Gospodnja, mi ‘sionci,’ ljudi, trebamo u njoj biti što bolje poučeni kako bismo doista stupali stazama njegovim. Prorok promatra svoju zemlju u posljednja vremena i vidi opći mir koji dolazi.

Drugo čitanje (Rim 13, 11-14a)

Pavao u drugom čitanju poziva na kršćansku spremnost i budnost. Treba odbaciti djela tame i usmjeriti se Kristu koji je svjetlo. A Kristovo svjetlo vodi u punu života.

Budnost duha o kojoj apostol govori, ne može se poistovjetiti s pasivnošću čekanja. Pasivno čekanje vodi u grešan život. Spasenje dolazi po Isusu Kristu već sada, da bi se dogodilo u potpunosti kod njegova ponovnog slavnog dolaska. Stvarnost života za sve nas vrlo je složena – svagdanja borba za preživljavanje. U takvim uvjetima budućnost je još zamršenija. Samo vjerom i nadom mogu se lakše savladati poteškoće te steći povjerenje u vječnu budućnost, usprkos svemu.

Evanđelje (Mt 24, 37-44)

 S ovom nedjeljom počinje liturgijska godina A ili prvi godišnji krug nedjeljnih evanđelja u kojima se čita Matejevo evanđelje. Glavni sadržaj liturgijske godine – kao i smisao i sadržaj povijesti svijeta – je sam Krist: Uskrsli Gospodin, koji u svojoj Crkvi i sa svojom Crkvom prolazi putem tisućljeća. Smisao liturgijske godine je da bolje upoznamo Isusa Krista, shvatimo istinu njegova uskrsnuća i snagu njegove ljubavi, te da se pripravimo za njegov drugi dolazak – na kraju vremena.

Matejevo evanđelje je prvo evanđelje u nizu nama poznatih i kanonski priznatih evanđeoskih spisa. Njemu se pripisuje i prvi temeljni tekst, podloga današnjem evanđelju, koji je bio napisan na aramejskom jeziku. Matej piše za Židove. Pokušava ih uvjeriti da je Isus doista Mesija, Pomazanik, onaj kojega su oni stoljećima očekivali kao Božjeg poslanika i Spasitelja.

Evanđelist sv. Matej vodi nas kroz crkvenu Godinu A, od Isusa djeteta, do proslavljenog Isusa, koji nam je svojom ljubavlju do kraja, do smrti na križu, pribavio unutarnju duhovnu slobodu i dar novoga života.

Odlomci današnjeg Matejeva Evanđelja, kao i Pavlove poslanice Rimljanima odzvanjaju jasnim pozivom na budnost.  Dolazak Sina Čovječjega, isto kao i naša smrt, nije neki izvanjski događaj, nije čekanje da se dogodi događaj, nego stanje vjernika. Samo vjernik može biti budan: u odlukama i sudovima, u ponašanju i riječima, u molitvi i djelima. Budnost je odgovor vjere na ljudsku smrtnost.  Sudac Božji kada dođe uzet će svoje – one koji su živjeli u svjetlu njegove vjere, a ostavit će one koji su svoj život ‘tratili’ u zaboravu.

Onaj koji bdije i čeka Isusa Krista u vjeri – čeka prijatelja, a prijatelj je netko koga rado čekamo i volimo – to je Isus za vjernika. A onaj tko ne iščekuje Isusa Krista, samo potvrđuje da mu je Isus tuđinac. I zato će dolazak njegov biti poput lopova. Za one koji nisu pripravni i budni, njegov dolazak bit će šok i strah, jer će sresti nepoznatu osobu, poput lopova. Dok, onaj tko je budan, prostor svoga života i srca otvara i poklanja Isusu Kristu i odlazi za njim.

MISNA ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: