DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na lipanj 20, 2019

Biblijski odlomci koje nam ovonedjeljno bogoslužje stavlja na razmišljanje potiču nas da se zapitamo tko je Isus za nas i jesmo li spremni prihvatiti Krista onakvog kakav nam se On sam predstavlja.

Prvo čitanje (Zah 12, 10-11; 13,1)

Prvo čitanje govori o naricanju starozavjetnih vjernika nad odbačenim vođom. Riječ je o misterioznom vođi koji je nevin ubijen a u vrijeme kajanja i molbe za oproštenje narod nad njim nariče kao nad sinom jedincem i oplakuje ga kao prvenca. Ova proročka propovijed je prerada Izaijina motiva o sluzi Patniku koji biva nevin osuđen a narod kasnije pokajnički uviđa vrijednost njegova djelovanja i smrti u prilog svima.

Upiranje pogleda u Probodenog nije prijetnja onima koji su ga nasilno usmrtili nego izraz vjere, nade i povratka Bogu.

Kršćanska tradicija u Zaharijinom simboličkom govoru vidjela proroštvo koje se odnosi na probodenog Isusa na križu – Isusa Krista kojemu će se na kraju vremena, s velikim ganućem, obratiti svi narodi. Novi zavjet navodi često ova Zaharijina poglavlja.

Drugo čitanje (Gal 3,26-29)

U cijeloj poslanici Galaćanima Pavao dokazuje vjernicima poganskog porijekla dostatnost krsnog pridruženja Kristu za spasenje, bez obrezanja kao jednog od starozavjetnih djela Zakona.

U ovom odlomku razlaže životnu povezanost s Kristom po krštenju i vjeri. Tko se krsnom vjerom pridruži Kristu, pridružuje se i Crkvi kao zajednici krštenih vjernika. Zato u Crkvi otpadaju stare podjele na povlaštene Židove i kulturne Grke, na robove i slobodnjake, na muškarce i žene. Krštenici su Jedan u Kristu Isusu.

Nova zajednica koju je osnovao Krist, na vjeri i ljubavi, ujedinjuje i ljude čiji su neposredni interesi suprotni. Krist od nas traži: vjerom nadići različitosti!

Evanđelje (Lk 9, 18-24)

U današnjem evanđelju Isus traži od svakoga od nas da zauzmemo konačni stav prema njemu.

Petar, u ime kršćanstva i čovječanstva svih vremena, priznaje da je Krist – Pomazanik Božji. On nije ni Mojsije, ni Ilija, niti bilo koji drugi prorok. On je, dakle, Onaj kojega su svi spomenuti prethodnici slutili, sanjali, čekali, naviještali. Došao je. Riječ Pomazanik ili Mesija odnosila se na tadašnje židovsko shvaćanje Spasitelja, onoga koji donosi spasenje. To je, dakle, obećani, željeni, traženi Spasitelj koji će pomoći čovjeku i čovječanstvu.

Pomazanik, dakle Isus Krist, ne podiže nikakve bune ili ustanke. Ne vodi ratove, ne donosi patnju, ali sam mora mnogo otrpjeti. Patnjom donosi spas svijetu. Najprije će biti posramljen i ponižen, ali iza svega toga slijedi trijumf. Njegovo je prijestolje najprije križ, ali iza toga mjesto s desne Ocu. Bit će odbačen i ubijen, ali time će Njegova pobjeda biti fascinantnija, jačega odjeka i – konačna.

Dopunjavajući Petrovu ispovijest vjere najavom svoje nasilne smrti, Isus pokazuje da prihvaća uspjehe i poniženja svog mesijanskog poziva. A od učenika traži da pristaju uz njega ne samo kad čini čudesa, nego i kad biva uzdignut na križ.

Ići za Isusom koji nosi križ znači pristajati da zemaljske obaveze, radosti i uspjeh podlažemo primarnoj obavezi vjernosti Bogu. Zato je i došao k nama da postane za nas čovjek sve do smrti na križu tako da bi mi po njemu mogli postati djeca Božja.

Zato ne samo Isusov križ nego i naš, ako ga strpljivo nosimo, jamči nam da ćemo stići kamo je naš Gospodin već prispio.

A Krist nam kaže: »Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi! Gdje budem ja, bit će ondje i moj sluga.« (Iv 12,26)

MISNA ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: