8. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na 24 veljače, 2019


Prvo čitanje (Sir 27, 4-7)

Čovjekov govor je izraz njegove nutrine, jer »riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje« . Čovjek se pozna po govoru i nije mudro nikoga hvaliti prije nego što progovori, jer dotična osoba može svojim riječima demantirati naš pohvalan sud o njoj.
»Nikoga ne hvali – kaže sv. Pismo – prije no što progovori, jer govor je kušnja ljudi.« (Sir 27,7)
Svatko želi da ga drugi smatraju barem onako dobrim i pametnim kao što jest ili kako sam misli da je takav. Upravo u tu svrhu trebamo paziti na svaku svoju riječ koja nas može kompromitirati pred Bogom i pred ljudima.
»Kad se sito trese, mekinje ostaju: tako i nedostaci čovjekovi izbijaju u govoru njegovu.« (Sir 27,4)

Drugo čitanje (1 Kor 15, 54-58)

Sv. Pavao apostol poziva da se odupremo grijehu i svakome zlu kako bi dušom i tijelom bili što sličniji Kristu. Nužno je, dakle, biti povezan s Kristom, jer bez njega ne bismo uskrsnuli.
Uskrsnuće našega života, uskrsnuće zajednice ostvaruje se pobjedom nad grijehom i zlom. A tu pobjedu je izvojevao Isus Krist svojom smrću i uskrsnućem i time je postao naš Gospodar.
Stoga trebamo imati na umu da ćemo svoj cilj postići samo ako budemo povezani s Kristom, koji će nam pomoći da dobro upotrijebimo sve Božje darove.

Evanđelje (Lk 6, 39-45)

Obično svi vidimo greške i slabosti drugoga čovjeka. Kršćanstvo traži od svakoga od nas preobrazbu našeg osobnog života: naših misli, naših postupaka. Ako mi sami postanemo drugačiji, onda nećemo kod drugih gledati samo zlo nego ćemo im znati iskreno pristupiti i pomoći im da oni postanu bolji.
Tri  usporedbe koje nam donosi današnje Evanđelje  imaju istu pouku: pomoći ćemo drugome, ako sami postanemo bolji.

Isus na poseban način poučava svoje apostole i učenike koji treba da druge ljude vode k vjeri u Boga. Za onoga koji vodi u prvom je redu važno da jasno vidi o čemu se radi. Slijepac ne može voditi drugoga čovjeka, jer je inače obojica u jamu pasti.
Stoga onaj koji vidi treba se brinuti za svoje bistro oko. A to ne dobiva ako samo pazi kako će pogreške otkriti na drugima. Naprotiv, tim kritiziranjem drugih samo pokazuje da to manjka u njemu samome. To je dubok smisao o brvnu u oku onoga koji otkriva trun u oku svoga brata.

I daljnja izreka o dobru i zlu stablu spada u taj tijek misli. »Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve, niti se s gloga grožđe trga.« (Lk 6,44)
I tko nikad nije vidio gdje smokve i grožđe rastu, isto može prosuditi na temelju tako sočnih plodova da ih donose dobra stabla.
Kod plodova je u prirodi to posve jasno; kod čovjeka može licemjerje uspjeti da se pretvara, ali ipak samo na neko vrijeme.

Uzaludno je svako utvaranje zlih ljudi, jer će se prije ili kasnije na temelju njihovih djela vidjeti tko su i što su. Radi toga Krist kaže: »Dobar čovjek, iz dobra riznice svoga srca, iznosi dobro, a zao čovjek, iz zla riznice, iznosi zlo, jer mu usta govore onim čega je prepuno srce.« (Lk 6,45)
Malo bi koristilo kontrolirati samo riječi koje izgovaramo. Mnogo je važnije, zapravo, jedino je važno da svoje srce ispunjamo Kristovom dobrotom. Tada će riječi same od sebe iznositi njegovu dobrotu.

ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: