8. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

od Kristina na 19 veljače, 2017

Tema liturgije ove nedjelje vjera je u Božju providnost. Bogu možemo povjeriti sve svoje brige, jer njegova ljubav nikoga ne zaboravlja. To je radosna  utjeha puna pouzdanja.

Prvo čitanje – Iz 49,14-15

Tebe ja zaboraviti neću!

Da svoj narod utješi, da ga učvrsti u nepokolebljivom pouzdanju u Boga, Gospodin preko proroka Izaije  iznosi vrlo dirljivu usporedbu svoje ljubavi s majčinskom ljubavlju.
Teško je na svijetu naći vjerniju i nježniju ljubav od one kojom majka ljubi svoje čedo. Ono je plod njezine utrobe i zato ga ljubi kao sebe, a u potrebi i više nego sebe.
Na zemlji se može dogoditi svako zlo pa i jedno od  najtežih: da majka zaboravi svoje dojenče. Pa kad bi se i to dogodilo, Bog nas  sve uvjerava, a Crkva posvjedočuje da nas ljubav Božja nikada ne zaboravlja.

Drugo čitanje – 1 Kor 4,1-5

Gospodin će razotkriti nakane srdaca.

Božji poslanici, apostoli i propovjednici Evanđelja trajan su oblik očinske i majčinske brižljivosti Božje prema nama vjernicima.
Zato apostol  Pavao ne dozvoljava da se kod širitelja vjere gleda ono što je ljudsko, nego što  je Božje: a to je njihovo zvanje, njihova služba. Oni su Kristove sluge i  upravitelji Božjih tajni.
Prema tome, evangelizatori nisu ovisni od ljudi i  njihove privrženosti, nego od Boga kojemu će odgovarati da li su vjerno  izvršavali povjerenu im zadaću.
Bog od nas traži da iskreno i ustrajno vjerujemo u njegovu ljubav i brigu prema nama što nam je iskazuje preko svoje Crkve i onih koje nam je On postavio za pastire naših duša.

Evanđelje – Mt 6,24-34

Ne budite zabrinuti za sutra!

U evanđelju nas  Isus upozorava: „Nitko ne može služiti  dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će za jednoga  prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti  Bogu i bogatstvu.“ Nalaže nama, svojim učenicima, da najprije tražimo  «Kraljevstvo i pravednost njegovu, a da će nam se «sve ostalo dodati». Da bi  nam otvorio oči za istinu koju «gledamo, a ne vidimo», stavlja pred nas slike prirode koja ne brine o sebi – ptice nebeske,  ljiljani u polju, trava, ali nadmašuje čovjekovu kreaciju jer iza nje stoji  Tvorac. Sva je ova ljepota svjedočanstvo neizmjernog Duha koji se brine o onom  što je stvorio. Pa kad se brine o onom što služi  čovjeku, koliko je veća njegova briga za čovjeka koga je stvorio na svoju sliku i priliku.

Naše je da služimo Bogu, a On će se pobrinuti za sve drugo.  Iskustvo je to svih koji su u životu poslušali  Isusov nalog da najprije valja tražiti Kraljevstvo i pravednost Njegovu.

MISNA ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: