DUHOVI – NEDJELJA PEDESETNICE

od Kristina na svibanj 8, 2016

Blagdan Duhova blagdan je koji obilježava silazak Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Naziva se još i Blagdan Pedesetnice, i označava kraj vazmenog vremena.
Silaskom Duha Svetoga označen je svečani početak Crkve jer su na taj dan, prema Djelima apostolskim, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počeli govoriti drugim jezicima. Premda Galilejci, svatko je govorio jezikom svoje majke, ali svi su se dobro razumjeli: oni iz Judeje i Kapadocije s onima iz Ponta i Azije; oni iz iz Egipta i Cirene s Krećanima i Arapima. Na svim su se tim jezicima razglašavale riječi i djela Gospodnja. Nad Crkvom s tisuću kultura, jezika i rasa, izlijeva se Duh, koji je korijen jedinstva, i bogatstvo unutarnje Crkve. Svi narodi koji su prisutni u Crkvi, kulturno-jezičnoj različitosti, slušaju istu poruku Krista i ispovijedaju istu vjeru.

Papa Ivan Pavao II. izdao je god. 1986. encikliku o Duhu Svetome kojoj je dao naslov po ovoj formuli iz Misnog vjerovanja “Dominum et vivificantem – Gospodina i Životvorca”. Njome je želio katoličke vjernike pripraviti za odgovoran završetak drugog tisućljeća i plodan ulazak u treće tisućljeće kršćanstva. U trećem dijelu ove enciklike razrađuje životvornu ulogu Duha u Crkvi koji djeluje po sakramentima vjere, obnavlja unutarnjeg čovjeka i cijelu Crkvu čini sakramentom spasenja u konkretnoj ljudskoj povijesti. Papa upozorava da ulogu duha Životvorca ne smijemo svoditi samo na unutarnje i duhovno područje milosti: “I u običnim društvenim prilikama kršćani kao svjedoci istinskog ljudskog dostojanstva čovjekova, svojom poslušnošću Duhu Svetomu, pridonose mnogostrukoj ‘obnovi lica zemlje’ tako da surađuju sa svojom braćom u ostvarenju i općoj primjeni svega onoga što je dobro, plemenito i lijepo u suvremenoj naprednoj civilizaciji, kulturi, znanosti, tehnici i svim drugim područjima ljudske misli i djelatnosti. To čine kao učenici Krista ‘koji je svojim uskrsnućem postavljen za Gospodina te snagom svoga Duha već djeluje u srcima ljudi'” (br. 60).

MISNA ČITANJA

Prvo čitanje – Dj 2, 1-11 .Vidljivo očitovanje Duha nad Dvanaestoricom i cijelom grupom Isusovih sljedbenika zbilo se na “Dan Pedesetnice”. To je grčki naziv za blagdan koji se slavio pedeset dana iza Pashe, a na hebrejskom se zvao “Hag šabuot – blagdan tjedana” i predstavljao je povijesno dan zahvalnosti za zemlju koju je Bog darovao svome narodu. U vremenu kad su ljudi bili udaljeni od Boga, jezik ih je razdvajao jedne od drugih. Na Duhove ljudi iz različitih naroda slušaju Petra i apostole kako razglašuju veličanstvena djela Božja. Među slušateljima bili su predstavnici različitih naroda i svi su razumjeli Galilejce kao da govore ne samo njima poznatim jezikom nego i na njima razumljiv način. Ovo razumljivo propovijedanje i radosno odazivanje na propovijed omogućio je Duh Sveti kojega Crkvi i svijetu šalje uskrsli Krist.

Drugo čitanje – 1 Kor 12, 3b-7.12-13 odlomak je iz Prve poslanice Korinćanima o darovima Duha Svetoga u Crkvi jednoj i različitoj. Ovaj odlomak je početak Pavlove rasprave o karizmama ili darovima Duha Svetoga u zajednici krštenih. Korinćani su na popis pitanja, o kojima je Apostol iz Efeza trebao napisati pouku, stavili i karizme. One su posebno dolazile do izražaja na liturgiji zajednice kod koje su uz starješine Crkve željeli naviještati riječ Božju i pojedini obdarenici pozivajući se na to da ih Duh Sveti prosvjetljuje i potiče. Pavao najprije podsjeća da su krštenici prilikom krštenja ispovjedili vjeru Crkve sažetu u formulu: “Isus je Gospodin”. On sada ponavlja da vjeru budi Duh Sveti i zato nitko ne može početi prianjati uz Isusa kao Gospodina i ustrajati u takvom prianjanju, osim po Duhu Svetome. U ovom odlomku uspoređuje sv. Pavao crkvenu zajednicu s tijelom u kojem ima različitih udova. Kao što svi, ali različiti udovi sačinjavaju jedno ljudsko tijelo, tako je i Crkva sastavljena od pripadnika iz različitih naroda, a ipak je jedna u Kristu po djelovanju Duha Kristova.

Evanđelje – Iv 20, 19-23 donosi Ivanov izvještaj o ukazanju uskrslog Krista Jedanaestorici koji u njih dahne, zatim tumači svoj postupak: “Primite Duha Svetoga!” Apostole zamrle u događajima muke i smrti Isusove Isus oživljava snagom Duha životvorca. Evanđelje govoreći o Isusovu ukazanju na dan uskrsnuća, i želi naglasiti da nedjelja u Crkvi mora biti dan radosti, kad se Isus susreće sa svojom učenicima i donosi im mir i daje svoje poslanje, dar Duha Svetoga i vlast oproštenja grijeha.

Smrću i uskrsnućem završava Isusovo povijesno poslanje. Njega je poslao Otac i on je svoje poslanje vjerno izvršio. Sada šalje učenike da kroz povijest svijeta nastavljaju njegovo poslanje. Isus pri tome dahne u učenike te kao da ih ponovno stvara. Prenosi na njih novi život u koji je sam ušao. Darovatelj toga života je Duh Sveti kojega Isus može izliti na učenike zato što je njegovo poslanje završeno. Oni koji u Isusovo ime djeluju u svijetu, tako bivaju osposobljeni i zaduženi da žive novim životom što ga dariva uskrsli Krist te budi i jača njegov Duh. Apostoli primaju Duha Svetoga da propovijedaju te onima koji se odazovu na vjeru dijele krst kao osnovni sakrament oproštenja grijeha.

DUHOVSKI PONEDJELJAK – MARIJA, MAJKA CRKVE

Zajedno sa svom Crkvom, kao i na dan prvih Duhova, moli se i Marija, Majka Isusova i Majka Crkve. Marijina prisutnost u molitvi s apostolima i prvim učenicima u dvorani Posljednje Večere na dan prvih Duhova služi baš zato da upozori na tu intimnu vezu između Isusova rođenja i rođenja Crkve. Na križu Isus govori učeniku: “Evo ti majke”, a majci govori: “Evo ti sina”. Tim riječima Marija ne samo da je majka Isusu, nego također postaje majkom svima nama. Marija nije samo majka glave Crkve, već i majka svim udovima Crkve, pa tako i nama. Na molbu pokojnog kardinala Kuharića, Kongregacija za bogoštovlje 1979. g. određuje da se u svim biskupijama na teritoriju bivše Jugoslavije blagdan Marije Majke Crkve slavi u ponedjeljak po Duhovima.

Marija je Ona koja okuplja Crkvu, Ona oko koje se Crkva okuplja i Ona koja Crkvu zagovara kod Njezina Sina. Marija je u punom smislu Majka Crkve. Dajući svoju Majku da bude Majka Crkve nakon Njegova odlaska na Nebo i silaska Duha Svetoga, Isus nas prepušta Majci, koja nam je sada Zagovornica i Posrednica.

Prethodni članak:

Slijedeći članak: