Druga nedjelja došašća govori o Ivanu Krstitelju koji poziva na obraćenje.
Prvo čitanje (Bar 5, 1-9)
U prvom čitanju prorok Baruh tješi svoj narod u vrijeme sužanjstva i poziva da se obuče u svečano ruho radosti. Govori narodu zašto su u patnji. Njihovi grijesi i zlo bili su glavni uzrok nesreće, a ne Bog koji ih je stalno upozoravao na zlo, preko proroka. Zato je važno priznanje grijeha i ispovijed.
Prorok je siguran da će Bog pokazati svoju milost. Zavladat će među ljudima pravednost koja je temelj mira. Zato on poziva više puta na prestanak tugovanja. Patnja i molitva i potpuno okretanje k Bogu, vode izgubljeni narod u svoj dom, na svoje ognjište.
Drugo čitanje (Fil 1, 4- 6. 8-11)
Poslanicu Filipljanima pisao je Pavao iz zatvora da zahvali vjernicima za poslanu materijalnu pomoć i da ih potakne na poniznost po uzoru na Krista koji je prihvatio obličje sluge i smrt na križu. U današnjem odlomku Pavao zahvaljuje Bogu za njihovu vjeru i moli za duhovni napredak, kako bi bili savršeni za Dan Kristov.
Iz zatvora im ne može propovijedati, ali može za njih moliti, zahvalan za njihov “udio u Evanđelju” od vremena kad je među njih stigao do slanja njihova starješine Epafrodita Pavlu u zatvor s darovima. Moli da Bog u njima upotpuni dobro djelo koje je započeo. Ujedno moli za porast njihove aktivne ljubavi prema Bogu i bližnjima. Također za ispravno prosuđivanje u promjenjivim događajima života, kako bi ostali besprijekorni za Dan Kristov – paruziju. Oni trebaju za taj susret biti “puni ploda pravednosti”. Time ih zove na djelatno, aktivno spremanje za susret s Kristom.
Evanđelje (Lk 3, 1-6)
Ove i slijedeće nedjelje u evanđelju se susrećemo s Ivanom Krstiteljem kao pretečom Mesije. U današnjem evanđelju sv. Luka ističe šest vladara u vrijeme kojih je Ivan Krstitelj u Judejskoj pustinji počeo zvati na obraćenje i dijeliti obraćeničko krštenje kao pripravu za dolazak Mesije.
Za razliku od njih, on je nevidljiv, on je u pustinji, on provodi život pokore i poniznosti. Ali Ivan Krstitelj ima vlast koju mu dao Svevišnji Gospodin, Bog Otac. On je dobio „zadatak“ od Boga Oca da pripravi putove sinu Gospodnjem. On krsti vodom u rijeci Jordanu i zove na obraćenje. To je poziv ljudima da se odreknu grijeha, da očiste svoje srce, kako bi „čista srca“ dočekali Isusa. Obratiti se znači: pobijediti samoga sebe, odbaciti grešne navike i prihvatiti nove, treba promijeniti svoju ćud, treba prijeći na nov način vrednovanja sve božanske i ljudske zbilje, a snagu za to treba pronaći u vjeri i Stvoritelju.
Obraćenje nam je uvijek potrebno. Ono je neprestani zahtjev našega života. Bez obraćenja ne možemo naprijed, stojimo u mjestu. Međutim, obraćenje nije cilj. Cilj je Isus, cilj je susret s Isusom, cilj je doživljaj njegove prisutnosti, događaj njegova zahvata u tajnu našega života.
