25. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

od Kristina na 14 rujna, 2014

Ovonedjeljna čitanja govore o tome koliko mudrost  Božja  nadilazi naše ljudske kategorije vrijednosti i prosudbe.

Prvo čitanje Iz 55, 6-9
Misli vaše nisu moje misli.

Prorok Izaija potiče svoj narod u babilonskom sužanjstvu  da aktivno traži Gospodina. Prorok zove braću i sestre da traže Boga dok se može naći te da ga zazivaju dok je blizu. Izraelci u sužanjstvu mislili su da je Bog ostao u Hramu.  Poticajom  prorok javlja da je Bog sa svojim narodom u tuđini te da ga vjernici mogu naći i u tuđoj zemlji. Bog jest blizu. Vjernici ga mogu i trebaju zvati. On vidi i čuje. Bog, koji vidi i čuje, traži da “bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje”. Moralni život treba biti usklađen s vjerom u Boga.

Bog nadilazi ljudski način razmišljanja i djelovanja, drukčiji je od materijalnog svijeta koji je stvorio. Kao što je nebo visoko nad zemljom tako su misli Božje iznad ljudskih misli i postupci Božji iznad ljudskih postupaka.

Odlomak ove prorokove propovijedi u današnjoj liturgiji služi kao priprava za evanđelje. Različitost Božjih misli i pothvata od ljudskih iz ove propovijedi pripravlja nas na pouku prispodobe o radnicima jedanaestog sata.

Drugo čitanje Fil 1, 20c-24.27a
Meni je živjeti Krist.

Sveti Pavao nam pokazuje duh istinske kršćanske službe. Kao što je na slobodi služeći se tijelom slavio Krista navješćujući njegovo evanđelje, tako i u zatvoru slavi Krista trpeći za evanđelje. U Kristu vidi smisao svojega života, bez obzira što mu se događalo u zemaljskom proputovanju. Propovijedanje Evanđelja Pavlu je značilo isto što i postizanje toliko žuđenog cilja, svog konačnog sjedinjenja s Gospodinom. Sve nas ovo apostolovo življenje i djelovanje najljepše pripravlja da shvatimo smisao Isusove pouke u prispodobi s radnicima u vinogradu. Nije važno dokle ćemo slaviti Krista u svojem tijelu, niti je važan rok i način smrti kojom ćemo učiniti to isto. Jedino je važno živjeti i vladati se dostojno Kristova Evanđelja.

Evanđelje   Mt 20, 1-16a
Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?

Matejevo Evanđelje pred nas stavlja prispodobu  koja pokazuje razliku između naših spontanih prosudbi  i Božjih putova.  Ako ćemo učiniti više, kao i rani radnici  u vinogradu, naša prirodna reakcija je da zahtijevamo  više za sebe nego za nekoga  koji rade manje. Prispodoba nas podsjeća da je služba u Božjem vinogradu nesebična . Božja je volja i mudrost da spasi sve one koji žele raditi, a to bi trebala biti i naša namjera. Naš rad, ako je doista učinjen zbog ljubavi prema Bogu i za spas drugih, bit će nagrađen ulaskom u kraljevstvo nebesko.  To je naša plaća.

ČITANJA 

Prethodni članak:

Slijedeći članak: