ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA (A)

od Kristina na svibanj 4, 2014

Četvrta vazmena nedjelja je NEDJELJA  DOBROG PASTIRA. Riječ je o nedjelji u kojoj na osobit način slavimo Kristovu ljubav prema čovjeku.

Ja sam pastir dobri! Ta Isusova rečenica iz Ivanova evanđelja (Iv 10), ključna je i daje snagu ovoj  četvrtoj vazmenoj nedjelji. Kroz sliku Dobroga pastira Isus progovara o sebi, svome poslanju i svome odnosu prema čovjeku. Kroz tri godine (ABC) čita se po jedan odlomak iz Ivanova evanđelja o Dobrom pastiru.

Isus sebe naziva  dobrim pastirom koji je spreman umrijetiza svoje blago. „Život svoj polažem za ovce svoje.“ Mi smo, dakle, Kristovo stado, Kristovo blago. A biti nečije blago, velika je sreća. Dok drugi, obični pastiri – najamnici, žive od stada, Isus-Pastir Dobri, živi za stado.

ČITANJA

Prvo čitanje (Dj 2, 14a. 36-41)

Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom.

Prvo čitanje je završetak  Petrove duhovske propovijedi u kojoj Izrael poziva na obraćenje.
Po izlijevanju Duha slušatelji su vidjeli da je Bog djelovao: Raspeti je bio sluga Božji kojega je Bog učinio Gospodinom i Mesijom.  Autoritet kojim Petar govori djeluje na slušatelje. Pogođeni su u srce.  Svi trebaju shvatiti da  Bog provodi svoje planove. Koliko god bila velika nejedinstvenost i protivljenje, on je ipak na djelu u Isusu.
Obraćenje i vjera na koje poziva Petar zahtijevaju osobnu odluku. Na ovu odluku se ne mogu odlučiti svi koji Petra slušaju.  Oni se možda boje posljedica koje donosi ovo obraćenje. Prihvaćanje vjere  ide preko razmišljanja  i svjesnog “da” pojedinca.  Prisiljavanje na vjerovanje i prebrzo i površno prihvaćanje ne vode ničemu. Ovdje se radi o obraćenju, to jest prianjanju uz Isusa Krista  iz uvjerenja i iz sveg srca.

 

Drugo čitanje (1Pt 2, 20b-25)

Obratiste se k pastiru duša svojih.

Odlomak je povezan sa razmišljanjem o kršćanskom životu u obitelji i društvu i obraća se robovima koji su postali kršćani. Petar ukazuje na Izaijinu  pjesmu o sluzi Božjemu koji je nepravedno trpio, što će pomoći kršćanima shvatiti Isusovu patnju.  Pjesma o sluzi Božjem je prvoj Crkvi pomogla da shvati Isusov križni put  kao put spasenja.  Svi koji idu Isusovim stopama i postupaju po njegovom primjeru i mogu trpjeti nepravdu, mogu „svoju stvar povjeriti pravednom sucu”, jer su po patnjama slični Isusu. Pri tome se ne radi o tome da se o patnji lijepo govori, nego o obećanju: niste u patnji sami – Isus kao dobar pastir zove ljude na svoj put. Ovaj je put pun trnja i kršćanski život je određen vanjskim okolnostima koje se ne može mijenjati – i često je težak, ali vodi cilju. Tko se, u svojoj savjesti, ravna prema Bogu i podnosi nepravedne situacije,  postaje znakom za to da je ljubav jača  od nepravde i nasilja. Nepravedna patnja tako postaje povezana s Isusovom spasiteljskom (nepravednom) patnjom. I  ova vodi do slave.

 

Evanđelje (Iv 10, 1-10)

Ja sam vrata ovcama.

Isus Dobri Pastir je došao za nas i radi nas. To je Radosna vijest. On poznaje svoje i daje mogućnost da i njegovi (mi), njega prepoznaju. Isus je došao na ovaj svijet da spasi nas, zato je pokazivao osjetljivost i ljubav prema čovjeku, zato je trpio.
Kroz prispodobu o dobrom pastiru Isus progovara o sebi, svom poslanju i svom odnosu prema čovjeku. U Starom zavjetu, česta je slika o Bogu-Dobrom pastiru (Iz 40; Jr 31; Ps 23; Ez 34 i +). Bitna je novost Evanđelja što se Isus sam poistovjećuje s Dobrim pastirom. U njemu i po njemu se za čovjeka i čovječanstvo pobrinuo sam nebeski Otac. Ove liturgijske godine A, čita se prvi odlomak prispodobe o Dobrom pastiru. U ovom evanđelju čuje se i govor o vratima. Sigurnost ovaca jesu vrata u ovčinjak. Isus se predstavlja kao „Vrata ovcama.“ Vrata, omogućavaju: izlazak i ulazak. Vrata dijele jedan prostor od drugoga. Zatvorena, zaključana vrata štite prostor od kradljivaca i nepozvanih gostiju. No, Isus kaže da izvodi ovce, da ih oslobana zatvorenosti, izvodi ih u slobodu, (oslobana grijeha), ali govori i o ponovnom ulasku, govori o novom prostoru u kojem se nalazi istinski život – bez grijeha. (To je Crkva). U taj prostor može ući samo onaj koji poznaje njegov glas.

 

NEDJELJA DUHOVNIH ZVANJA

Za sve  aktivnosti u Crkvi potrebni su: Službenici, Pastiri, Duhovnici, Ljudi školovani za Duhovna zvanja. Preko njih, Isus je u Crkvi među nama. Isus se tu upustio u pustolovinu povjerenja i ljubavi. Želi sebe sakriti i otkriti u znaku čovjeka kojemu povjerava službu pastira u svojoj Crkvi. Crkva je tako sazdana. Uvijek će trebati onih koji će je na vidljiv način voditi, poučavati, hraniti sakramentima. Isto onako kako je to, na vidljiv način, činio Isus dok je živio svoj zemaljski život. To čini Isus i danas, ali ostaje nevidljiv. U tome mu služe svi oni koji se odazovu njegovu pozivu. To su: svećenici, redovnici, redovnice i laici koji su blagoslov svake mjesne Crkve. Od apostolskih vremena u neprekinutom nizu rukopoloženih službenika, Crkva nije nikada ostala bez djelitelja Božjih tajni. Neće nikada ni ostati.

PORUKA PAPE FRANJE ZA 51. SVJETSKI DAN MOLITVE ZA DUHOVNA ZVANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: