od Kristina na Kolovoz 31, 2014

SVETIŠTE PREDRAGOCJENE KRVI KRISTOVE U LUDBREGU

Čudo pretvorbe Predragocjene krvi

Prema predaji u kapelici dvorca Batthyany  godine 1411. zbio se nesvakidašnji događaj. Za vrijeme bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe “Ovo je tijelo moje” i “Ovo je moja krv….” u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv.

Tekućinu iz kaleža pospremio je u staklenu posudicu, sakrio, i o događaju šutio do kraja života. Tek je na samrti javno priznao što se dogodilo i ampulu s tekućinom predao na čuvanje svećenicima u župnoj crkvi sv. Trojstva.

Vijest o tom događaju brzo se proširila cijelim krajem. Narod je u sve većem broju počeo dolaziti u Ludbreg. Svi su željeli vidjeti taj opipljivi i svima vidljivi znak Božje prisutnosti u maloj staklenoj posudici. Predaja govori da su se od toga vremena u Ludbregu počela događati čudesna ozdravljenja na zagovor Presvetoj Krvi.

Bula pape Leona X.

Sumnje u istinitost događaja potaklo je plemića Tomu de Zecha iz Lentija da o čudesnom događaju i svemu što se poslije u Ludbregu događalo obavijesti papu Julija II. Papa Julije II. i sam je želio vidjeti tu rijetku relikviju, te je ona otpremljena u Rim. Papa je istragu povjerio opatima Aquilejske dijeceze, Ivanu i Leonardu Šketa koji su odmah došli u Ludbreg. Istragu pod njihovim vodstvom vodio je odbor uglednih svećenika i svjetovnjaka.

Oni su nakon dugotrajnog i temeljitog ispitivanja sastavili zapisnik na temelju kojeg je papa Julije II. izdao dva pisma. Prva bula Julija II. zapravo je nalog zagrebačkoj biskupiji da se provede istraga. Druga bula zavedena u registru suplika 16.12.1512., napisana je nakon provedene istrage u Ludbregu i kojom se događaj proglašava autentičnim, te je odlučeno da se na Tijelovo, Malu gospu i Sv. Tomu mogu dijeliti oprosti vremenitih čistilišnih kazni. Nedugo po izdavanju bule, 21. veljače 1513. papa Julije II. je umro. Njegov nasljednik papa Leon X. na temelju bule svoga prethodnika i nakon što je u Rimu s Relikvijom predvodio procesiju, konačno je završio posao svoga prethodnika. Staklenu ampulu vratio je u Ludbreg i o svemu 19.03.1513. izdao bulu u kojoj nalaže da se Relikvija za sva vremena čuva u Ludbregu i u nedjelju prije Male Gospe izlaže narodu na pobožnost i klanjanje. Ovim papinskim pismom čiji se prijepis čuva u Kaptolskom arhivu u Zagrebu i službeno je utemeljeno ludbreško proštenište Predragocjene Krvi Isusove.

Čuvanje relikvije

Staklena ampula s relikvijom čuvala se u pokaznici (relikvijaru). Od 1721. godine relikvija se čuva u pokaznici koju je župnoj crkvi darovala bečka grofica Eleonora Terezija Strattman Batthyany. Pokaznica je umjetničko djelo majstorske radionice zlatara Caspara Rissa von Rissenfelsa. Ubraja se među najvrijednija sačuvana djela augsburške zlatarske škole s kraja 17. stoljeća.

Nakon što je pokaznica s relikvijom iz Rima vraćena u župnu crkvu u Ludbregu, u ove su krajeve počele česte provale Turaka. Zato je relikvija s pokaznicom prenesena na čuvanje u Gotalovec kod Zajezde. Tek kad je nakon 1695.g prestala opasnost od turskih pljačkaških pohoda, pokaznica s relikvijom je iz sigurnosnih razloga vraćena u kapelicu gradskog dvorca. Odatle se svake godine četvrtkom uoči proštenja u procesiji nosila u župnu crkvu. To je potrajalo sve do 1787.g kad je tadašnji župnik Filip Sever više nije htio vratiti u dvorsku kapelicu. Iako je viša državna i crkvena vlast presudila u korist župe, pa je Relikvija ostala u župnoj crkvi, zategnuti odnosi kneza Ludovika Batthyanya i župe toliko su se pogoršali da je knez iz župne crkve uzeo pokaznicu u kojoj se čuvala relikvija Predragocjene Krvi i otpremio je u Mađarsku. Nakon smrti kneza Ludovika, njegov nasljednik, knez Filip, u Ludbreg je vratio mnoge dragocjenosti među kojima i najvrijedniju – relikvijar svoje prabake Eleonore u kojem se do danas čuva Relikvija Predragocjene Krvi.

Unatoč brojnim ratovima, revolucijama i previranjima tijekom 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, na ovim je prostorima vladala relativna sigurnost sve do II. svjetskog rata. U to je vrijeme u Ludbregu je kao izbjeglica s otoka Krka boravio mladi bogoslov Faustin Čubranić. Doznavši što neki ljudi planiraju učiniti, pokaznicu s relikvijom zazidao je u zid župne crkve i tu je skrivao sve do kraja rata 1945. g.

Zavjet Hrvatskog sabora iz 1739. g.

Godine 1739. u Moslavini i Slavoniji harala je kuga. Stoga je na zasjedanju Hrvatskog sabora u Varaždinu , u prosincu 1739. odlučeno je, da se u Ludbregu izgradi zavjetno svetište, ako Svevišnji zaustavi kugu u Moslavini i Slavoniji. Izabran je Ludbreg, zbog euharistijskog čuda iz 1411. godine i jer se u njemu čuva relikvija Krvi Kristove. Kuga je prestala, ali zavjet nije odmah učinjen, vjerojatno iz objektivnih razloga i s vremenom je pao u zaborav. Zavjet je ispunjen tek 1.9.1996. godine.

**********************

23. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

Tema ovonedjeljnih čitanja je bratska opomena u ljubavi. Opomena za učinjeni grijeh, za učinjeno zlo. Isus zadaje svojima nimalo lak zadatak. Odvratiti ‘brata’ od grijeha da bi ‘zadobili’ brata u vjeri i u Crkvi, a po tome spasili život svoj za život vječni. Isus uspostavlja sasvim nove međuljudske odnose. Odnose koji nisu utemeljeni „ni na krvi, ni na volji tjelesnoj, ni na volji muževljevoj (Iv 1,13), nego isključivo na ljubavi.

Prvo čitanje (Ez 33, 7-9)

I starozavjetni prorok Ezekiel u 1. čitanju osjeća se odgovornim za svoj narod u babilonskom ropstvu i za svakog pojedinca.
Prorok je po nadahnuću Duha Božjega kod patničkog naroda počeo razvijati svijest kako je svatko pred Bogom odgovoran ne samo za sebe već i za svoga bližnjega. Zato je poticao da jedni druge ne propuštaju upozoriti na ustrajnost u vjeri svojih
pradjedova. Treba opominjati svoje da ne čine ono što je u Božjim očima zlo. Trudio se  probuditi u njima svijest suodgovornosti, jednih za druge. Bog opominje: „Reknem li  bezbožniku: ‘Bezbožniče, umrijet ćeš!’ – a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se  vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojih grijeha, ali krv njegovu tražit  ću iz tvoje ruke.“ Dakle, Bog krivi bezbožnika, ali i onoga koji bezbožnika nije opomenuo da  se odvrati od grijeha.

Drugo čitanje (Rim 13, 8-10)

 Apostol sv. Pavao, u 2. čitanju, napominje kako je svaka Božja zapovijed sažeta u ovoj  rečenici: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini.“ Uvijek smo  skloni misliti samo na sebe i na svoje spasenje. No, poslanje je, ipak, svakog kršćanina da  pomaže drugima – braći i sestrama – za spasenje. Pomoći svakome koji je u nevolji. Povesti  svakoga prema obraćenju, prema duhovnom podizanju. To je poslanje Crkve, ali i svakoga  kršćanina u Crkvi.  U kršćanskoj ljubavi nema mjesta za razlikovanje prijatelja od neprijatelja. Krist ne isključuje nikoga.

Evanđelje (Mt 18, 15-20)

Glavna tema ovonedjeljnih liturgijskih čitanje je: bratska opomena, radi grijeha – opomena učinjena ponizno i s ljubavlju.
Riječ je ovdje o bratu koji pogriješi. ‘Brat’ je član kršćanske zajednice – Kristove Crkve. Opomenuti brata, odvratiti ga od grijeha, znači „steći brata,“ ponovo ga naći, pomoći mu da se opet osjeti potpunim članom svoje zajednice, svoje obitelji po vjeri. Stoga će njegova braća oprezno i s ljubavlju postupiti, a cilj će biti isključivo: „da nitko ne propadne od ovih malenih,“ odnosno „ponovo steći brata.“ Zato će i bratska opomena u “četiri oka“ biti u ljubavi. Opomena bez ljubavi nije „bratska“ opomena. Takva opomena ne može doprijeti do srca onoga koga se tiče.
A cilj bratske opomene nije „opomenuti, ukoriti, poniziti brata,“ nego „steći brata,“ spasiti  Čovjeka. Ako brat nasamo ne prihvati opomenu, Isus traži prisutnost svjedoka, dvojice ili trojice svjedoka. Isus ne odustaje nego veli: „Ako ni njih  ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.“  Crkva želi na poseban način svojim autoritetom spasiti takvog čovjeka. Sve ide za spasenjem,  a ne uništenjem. Djelovanje Crkve još je dublje povezana s Isusovom prisutnošću. Tu više  nisu samo dvojica ili trojica, nego mnoštvo braće koja su u molitvi za onoga koji je u krizi,  za onoga koji se udaljio.

ČITANJA