22. NEDJELJA KROZ GODINU (A)

od Kristina na Kolovoz 24, 2014

Ovonedjeljna čitanja govore o kontrastu između života na koji nas Bog poziva i životu koji živimo ne živeći prema tom pozivu.

Prvo čitanje – Jr 20,7-9

Riječ mi Gospodnja postade na ruglo.

jer.Prorok  Jeremija  govori  gorko Gospodinu o svojoj zadaći. On je postao predmet ismijavanja i prezira, zbog službe koju mu je Bog povjerio . To je nevjerojatno iskrena ispovijest o teškim vremenima s kojima se suočavaju  oni koji su vjerni Bogu.  Proroku je već dodijala ta kobna uloga i vrlo gorkim riječima se tuži Bogu na svoju proročku muku i sudbinu. Uzalud odlučuje da ne će više ni misliti na Boga koji ga dovodi u takve jade. »I rekoh u sebi: ne ću više na nj misliti, niti ću govoriti u njegovo ime. Al’ tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.« (Jr 20,9) U isto vrijeme, Jeremija nalazi u sebi poriv da ide dalje, gotovo usprkos sebi –  izdržao jer ga je Bog nadjačao i u njemu svladao ljudsku slabost.

 

Drugo čitanje – Rim 12,1-2

Prikažite svoja tijela za žrtvu živu.

Sveti Pavao  poziva  kršćanske zajednice u Rimu da ne gube svoj ​​identitet, kao kršćani, da ne žive u skladu s poganskim običajima vremena.

Zaklinje vjernike milosrđem, potičući da vjeru izražavaju i u vršenju svojih svagdašnjih poslova. Cijelog čovjeka zove tijelom, kad traži da vjernici prikažu svoja tijela za “žrtvu živu, svetu, Bogu milu”. Pogani i Židovi Pavlova vremena prikazivali su Bogu žrtve životinja koje su klali u znak priznavanja ovisnosti o Bogu. Kršćani imaju nekrvnu žrtvu u kojoj se prikazuju darovi kruha i vina kao spomen na Isusovu Pashu. S liturgije se razilaze u svagdašnji život, ali svojim tijelom trebaju biti živa žrtva na čast Bogu. Kao tjelesne osobe obavljanjem običnih poslova iskazuju štovanje Bogu, ako te poslove obavljaju savjesno i paze na svoje vladanje. Takav život zove Apostol duhovnim bogoslužjem.

 

Evanđelje – Mt 16,21-27

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe.

Matejevo  Evanđelje nam govori da je patnja sastavni dio zemaljskog iskustva Božjeg života. Isus govori  svojim učenicima o svojoj  nadolazećoj smrti i uskrsnuću. Lako je zamisliti kako su  uznemireni njegovi učenici.  Petar kori Isusa: Mesija patnik je izvan njegova shvaćanja. Isusov   uvjet za biti kršćanin je jasan: nositi  križ svaki dan. Najavljuje ljudima da neće naći životnu sreću ako je budu sebično tražili tako da zaborave Boga u svom životu. Isus kao dobar poznavalac siromaha i bogataša zna da samo bogatstvo ne usrećuje na dug rok. “Život” je za Isusa život u skladu s Božjim planom o pojedincu i zajednici, život po volji Božjoj, jer takav život trajno usrećuje. On se ne može kupiti zemaljskim blagom, nego primiti kao dar od Boga.

ČITANJA