TREĆA VAZMENA NEDJELJA (A)

od Kristina na travanj 23, 2017

Sva liturgijska čitanja ove nedjelje govore o zajedništvu i vjeri učenika s uskrslim Isusom. Temelj naše vjere jest sigurnost da je Isus uskrsnuo. No, svaka je nedjelja dan uskrsnuća ili „Mali uskrs.“ Najstariji kršćanski izvori nedjelju zovu „Dan Gospodnji.“ Nedjelja je, dakle, dan posvećen Gospodinu Isusu – rođendan Uskrsloga.

Prvo čitanje (Dj 2, 14. 22-33)

Bijaše nemoguće da grozota smrti njime ovlada.

Djela apostolska spojnica su  između Evanđelja i Poslanica. Ne počinju s apostolima, nego s Isusom. U njima, Isus je Gospodar, on je početak i cilj svega što se ima dogoditi.

Proslava Isusa Krista odvija se u tri stupnja: uskrsnuće, uzašašće i poslanje Duha Svetoga.

U Djelima, proslavljeni Gospodin djeluje u svojoj Crkvi, a po njoj i u svijetu, silom Duha Svetoga. Djelovanje Duha očituje se najprije u izvanrednoj snazi apostolskog propovijedanja i u bratskoj ljubavi među članovima prve zajednice. Apostol Petar, pun Duha Svetoga; započinje svoj poznati govor u Jeruzalemu. Govori svima prisutnima: „Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima,…njega…razapeste i pogubiste.“

U ovom odlomku svoga govora, Petar naglašava da iza Isusa iz Nazareta stoji sam Bog, Otac. Sve što je činio, činio je u ime Očevo, kao njegov Poslanik i Sin. Otac je uvijek s njim, a posebno u smrti. Kruna tih potvrda upravo su, Uskrs i Duhovi.

Petar kao pročelnik Dvanaestorice, koji nije mogao prihvatiti sve muke i smrt svoga Učitelja, napušta ga, a sada osnažen Duhom Uskrsloga, hrabro i neustrašivo istupa pred narodom. On svjedoči Kristovo uskrsnuće koje je spasonosno, ne samo za Židove, već za sve ljude – za cijelo čovječanstvo.

Drugo čitanje (1Pt 1, 17-21)

Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane.

Petrova Prva i Petrova Druga poslanica (1Pt i 2Pt), spadaju u zbirku nazvanu „Katoličke“ ili „opće“ poslanice. Sva ta Pisma su zapravo „enciklike“ (poruke s općim sadržajem), upravljene svim crkvenim pokrajinama.

U ovonedjeljnom drugom čitanju iz Prve poslanice svetoga Petra apostola Prvak apostolski opominje da treba „živjeti bogobojazno“ – što znači truditi se – ne izgubiti prijateljstvo s Bogom – kloniti se grijeha. To može biti i život „u strahu,“ što je normalan strah svakoga čovjeka pred Božjom veličinom. Bogu pripada sveti strah, tj. klanjanje. Caru pak i svakoj vlasti pripada čast, a braći i sestrama cjelovita ljubav. Bog, Otac, stoji na početku i svršetku sve povijesti spasenja: pojedinca i svijeta. A Krist stoji između Boga, Oca i ljudi. On nam je dao milost da Boga zovemo Ocem, da postanemo njegovi sinovi i kćeri. Petar ističe i drugi razlog kršćanskog imena i života: Krist nas je skupo platio: „Niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Kristovom, jaganjca nevina i bez mane.“ Novi zavjet često ističe krv Isusovu kao cijenu našega spasenja.

Petar još podsjeća kako je vjerničko vrijeme zapravo vrijeme proputovanja obilježeno vjerom i nadom u Boga koji je jamac ispunjenja neuništivog cilja života vječnoga.

 

Evanđelje (Lk 24, 13-35)

Prepoznaše ga u lomljenju kruha.

Treća vazmena nedjelja  utvrđuje vjeru u uskrslog Isusa. Vjera u uskrslog nije bila neka subjektivna pojava koja nastaje iz očekivanja. Učenici iz Emausa izgubili su svaku nadu da će vidjeti slavu Mesijinu. No, Isus im se pridružuje, daje im se u svojoj riječi i njegova tumačenja ih pripravljaju na istinsku vjeru. Isus zna kome će se pridružiti, kome će se ukazati. Ukazat će se onome koji čezne za njim i njegovom blizinom, onome čije srce ‘gori’ za njim i koji treba njegovu ljubav. Dvojica učenika, odlaze iz Jeruzalema prema Emausu. Razočarani, odlaze u svoje selo. Veliki petak prouzročio je u njima duboku krizu vjere i nade.

Na putu u Emaus učenici su susreli Uskrsloga u tijelu, ali ga ne uspijevaju prepoznati. Očito je da je riječ o nekom drugačijem tijelu, o proslavljenom tijelu koje će biti prepoznatljivo jedino na temelju onoga što je Isus za zemaljskoga života činio. Putem im je Isus tumačio Pisma. Protumačio im je sve što se s njim, Isusom iz Nazareta, dogodilo.

Jedini znak da su nešto od toga shvatili jest njihovo navaljivanje da ostane s njima na večeri. Kažu mu: „Ostani s nama, jer zamalo će večer i dan je na izmaku!“ Uz malo oklijevanje, on pristade i ostane s njima. „Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju.“ Ovdje zapravo, nije važno jelo, nego prepoznavanje. Luka jasno ističe da im je njegovo ponašanje za stolom otvorilo oči. Prepoznali su ga po „lomljenju kruha.“ Prepoznali su ga kao onoga koji je to isto učinio one večeri kad je bio s njima na Posljednjoj večeri. Oči su im se otvorile, a on im tada iščeznu s očiju. Nisu ga mogli zadržati. Njegova tjelesnost, ona uskrsla, prepoznatljiva je sada u novome znaku – u sakramentu razlomljenoga kruha koji se dijeli u sustolničkom zajedništvu.

ČITANJA