PEPELNICA – ČISTA SRIJEDA

od Kristina na 23 veljače, 2020

Pepelnica ili Čista srijeda dan je kojim započinje korizma i uvodi nas u hod prema slavlju Kristova uskrsnuća – Uskrsu. To je put koji od pepela, praha i propadljivosti vodi prema uskrsnuću i oblikovanju novoga čovjeka. Na tom putu moramo biti pomireni s Bogom. O tome govori apostol Pavao u Poslanici Korinćanima: „Braćo zaklinjem vas, dajte, pomirite se s Bogom.“ Taj Pavlov „krik“ jedan je od temeljnih i najvažnijih poziva na obraćenje i vjernost Evanđelju. Obraćenje i vjera nisu mogući bez pomirenja s Bogom. A to pomirenje omogućeno nam je po Kristu koga je Bog za nas „učinio grijehom“ kako bismo mi mogli postati pravedni u njemu. Obraćenje i vjera imaju svoje ispunjenje u pomirenju s Bogom. Pavlov poziv na pomirenje zapravo je poziv na obraćenje misli, riječi i djela, na novi početak koji svoj izvor nalazi u Bogu. Dakle, bit obraćenja stoji u spremnosti da čovjek izađe iz sebe i susretne Boga koji mu želi pokazati svoje milosrđe i novi put.
 

Pepeljenje

Unutarnju spremnost na obraćenje i vršenje duhovnih i tjelesnih djela milosrđa potvrđuju i izvanjskim vidljivim znakom pepeljenja. Naime, toga se dana za vrijeme mise blagoslivlje pepeo dobiven od maslinovih grančica ili grančica drugog drveća koje su bile blagoslovljene prethodne godine na blagdan Cvjetnice. Svećenik uzima pepeo i posipa ga po glavi svakog vjernika govoreći: “Obrati se i vjeruj Evanđelju” ili “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti” ili “Spomeni se, čovječe, da si prah i da se u prah vraćaš”.

Pepeo podsjeća ljude na njihovu vlastitu prolaznost. Pepeo je već u Starom zavjetu znak pokore, kajanja i poniznosti. U knjizi Joninoj kaže se što je kralj Ninive iskusio kroz četrdeset dana nakon što mu je najavljeno rušenje grada: “Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo” (Jon 3,6).

Običaj korizme nastao je u četvrtom stoljeću. Propis pepela za Pepelnicu ili Čistu srijedu što ga dobivamo od palminih ili maslinovih grana prethodne godine potječe iz dvanaestog stoljeća.

Dugo vremena korizma se svetkovala velikom strogošću. Tako su primjerice vjernici prvog tisućljeća koji su počinili teški grijeh, morali provesti Korizmu izvan zajednice a u ekstremnim slučajevima samo u vreći i pepelu. Tek na Veliki četvrtak opet su bili primljeni u zajednicu.

Post i nemrs

Na Pepelnicu, Čistu Srijedu, kao i na Veliki Petak obavezan je post i nemrs. Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso.

U dva dana “strogog posta” (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok (“do sita”), jer je post i ne jede meso, jer je nemrs! – U ostale petke uzima redovite obroke, ali se odriče mesa. Više od toga nije zapovjeđeno, ali je vrijedno i mnogi poste više i češće (na primjer na Badnjak, uoči Velike Gospe) i strože: “o kruhu i vodi”.

Prema sadašnjoj crkvenoj disciplini post je obvezatan za katolike od navršene 18. do započete 60. godine života: na Pepelnicu i na Veliki petak. Dobrovoljno ga mogu činiti i mlađi i stariji od ovih dobnih odrednica. Za nemrs (običnim petkom) crkveni zakonik je sažet i kratak: “Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili 14. godinu života, osim ako je u petak svetkovina.”

 MISNA ČITANJA