od Kristina na Svibanj 24, 2015

SVETKOVINA PRESVETOG TROJSTVA

Presveto Trojstvo temeljna je tajna naše vjere – postoji samo jedan Bog, a u njemu tri božanske osobe.

U cijeloj su prirodi vidljivi tragovi Boga Stvoritelja. Svako nam biće svjedoči da postoji Bog i da je ono Njegovo stvorenje, djelo Njegovih ruku. A da je božanska bit u trima osobama, to ne možemo vidjeti ili pročitati iz stvorenja. Tu tajnu objavio nam je sam Bog Otac po svome Sinu, koji je druga božanska osoba i koji nam se pojavio u obličju čovjeka. Po objavi nam je poznato da među osobama nema razlike u dostojanstvu i savršenosti. Sve tri osobe na isti su način Bog. Nije jedna više, a druga manje Bog, a ipak se jedna od druge razlikuju.

Prvu „osobu“, koja je bez početka i porijekla, promatramo kao davaoca života svemu što postoji. Ta osoba s pravom nosi ime „Otac“ i ona to jest. Od nje potječe svako očinstvo na nebu i na zemlji. On je prisutnost u sebi i poznaje sebe u svoj svojoj punini, a sebe izriče u svojoj osobnoj Riječi, a ta je Riječ njegov Sin. Otac u svomu Sinu gleda odraz samoga sebe i daruje mu svu svoju ljubav. Istim intenzitetom Sin uzvraća svoju ljubav Ocu. „Abba, dobri oče!“, to je njegov usklik, zov koji izvire iz srca Sina. To je međusobno darivanje Oca i Sina u ljubavi, a ta ljubav opet je osoba – treća božanska osoba – Duh Sveti.

Slaveći ovu svetkovinu prihvaćamo važnost zajedništva u životu Boga i ljudi. Bog je Bog zato što se dariva u ljubavi unutar Tri Božanske Osobe: Oca i Sina i Duha Svetoga i prema van stvarajući druga bića te puštajući ljude u svoje Božansko zajedništvo. Tako i mi postajemo više ljudi, ako se iskreno darivamo u ljubavi Bogu i ljudima.

Svetkovinu Presvetoga Trojstva u liturgiju sveopće Crkve uveo je Papa Ivan XXII. 1334. god., za vrijeme avinjonskog sužanjstva Time je dao poticaj da jednom u liturgijskoj godini svjesnije slavimo ono što je prisutno u svakoj našoj misli: vjernički pristup Ocu po Sinu snagom Duha Svetoga te udio na životu otajstvenog Boga kako nam ga je objavio Gospodin Isus. Naš udio na Božjem životu počinje u toku zemaljskog proputovanja i nastavlja se i nakon fizičke smrti.

MISNA ČITANJA

 ——————————————————————————–

MAJKA BOŽJA KAMENITIH VRATA

Zagrepčani se obraćaju Majci Božjoj Kamenitih vrata od velikog požara 30. svibnja 1731. godine. Tog dana su izgorjele sve kuće u Kamenitoj i susjednim ulicama, krov Crkve Sv. Katarine, a nošena vjetrom vatra se s Gradeca proširila i na Kaptol. U stanu iznad Kamenitih vrata živjela je udovica Modlar, koja je treći dan iza požara na zgarištu u svojem stanu pronašla neoštećenu sliku Blažene Djevice Marije kojoj je izgorio samo okvir. Svi su to smatrali velikim čudom, a slici je pripisana velika moć.

Autor slike Majke Božje Kamenitih vrata je nepoznat, a smatra se da potječe iz 17. stoljeća. U znak božje providnosti pobožna udovica Modlar dala je ispod svoda Kamenitih vrata podignuti mali oltar s čudesnom slikom. Ubrzo su se brojni pobožni građani počeli zavjetovati Majci Božjoj Kamenitih vrata te zahvaljivati na pomoći.

Kardinal Franjo Kuharić 1991. godine službeno je proglasio Majku Božju Kamenitih vrata zaštitnicom Zagreba te se na taj dan, 31. svibnja obilježava Dan grada Zagreba.


Print page