18. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na srpanj 24, 2016

Svaki kršćanin neprestano mora obnavljati u svojoj duši svijest da smo u ovom svijetu samo u prolaznici na našem putu do istinskog života: vječnog sjedinjenja s Bogom na nebu. Ta perspektiva omogućuje nam shvatiti pravu vrijednost stvorenih stvari i kako ih koristiti da nam pomognu doći do našeg konačnog cilja, te kako izbjeći opasnost od prevelike vezanosti za ono što nije Bog. Onaj tko pokušava sam sebi dati smisao, tko pokušava smisao života zadovoljiti materijalnim dobrima, taj u svojoj nutrini nije slobodan primit dar Božjega bogatstva.

Prvo čitanje (Prop 1, 1; 2, 21- 23)

Što ima čovjek od sve brige srca svoga?

Starozavjetna knjiga iz koje je uzeto ovo čitanje zove se na hebrejskom Kohelet. Kod nas je prevedeno kao Knjiga Propovjednikova. Kohelet je u starozavjetnoj zajednici vjernika bila služba. To je član vjerničke zajednice koji čita i tumači riječ Božju na kahalu, svetom sastanku.

U današnjem odlomku, a pomalo i u cijeloj svojoj knjizi, on postavlja pitanja smisla, jer ne prihvaća ondašnje shvaćanje da su pravednici sretni i zadovoljni već na ovom svijetu. Razmišljajući o razočaranjima koja doživljavaju svi ljudi u svom životu, on otkriva u Bogu smisao besmisla. Samo vjera u Boga pomaže mu da prihvaća paradokse i zagonetke života.

Ovaj odlomak mudračevo je razmišljanje nad ljudskim radom. Pri svijesti da plodove svoga rada i razboritog upravljanja mora prilikom smrti napustiti te “ostaviti čovjeku koji se oko toga nije trudio” on pesimistički ističe: “I to je ispraznost i velika nevolja!” Pred ružnom zbiljom prolaznosti i smrti pita se, kakav smisao ima ljudski život, makar i pošteno radio da svojim članovima obitelji osigura pristojan život u svijetu u kojem nitko ne može dolično živjeti bez određenih materijalnih dobara. Dok su njegovi religiozni suvremenici držali da je zemaljska sreća cilj ljudskog života, ovaj mudrac otkriva u sebi nemir traganja za nečim višim i trajnijim. Ovaj nezadovoljni bogataš time hoće reći da zemaljska sreća nije dovoljna za utaživanje čovjekove životne gladi i žeđi. hrabro postavljati pitanje smisla.

Drugo čitanje (Kol 3, 1-5. 9-11)

Tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu.

Ovaj odlomak je završni dio Pavlove polemike protiv zablude Kološana i početak moralnih uputa za život krštenika u poganskoj sredini. Vjernicima, koji su počeli podlijegati vjerskom strahu pred zlim duhovima u zraku, Apostol poručuje da su vjerom i krsnim pridruženjem Kristu zadobili trajni udio na Kristovoj uskrsnoj pobjedi. Tom prigodom vjernici su postali sinovi i kćeri Božje pa zlo i grijeh nemaju nad njima više vrhovnu vlast. Krštenje nije donijelo magijsku promjenu u moralni život krštenika. Zato trebaju izbjegavati poganske grijehe i mane. Jedan od njih je i pohlepa koju Apostol naziva idolopoklonstvo, jer čovjek se počinje klanjati stečenim materijalnim dobrima kao božanstvu.

Evanđelje (Lk 12, 13-21)

Što si pripravio, čije će biti?

Današnje evanđelje upozorava na neke temeljne ljudske odrednice. U svjetlu Isusovih riječi što nam je važnije: imati ili biti! Isus ne prosuđuje po vanjštini i po onome što imamo. Najdublja čovjekova bogatstva skrivena su u njegovu srcu, gdje se krije i tajna čovjeka, a tu tajnu Isus vidi. Zbog htjenja da ima više, čovjek je lišen bitnoga – prijateljstva s Bogom. Isus nas opet želi naučiti istinskom životu. Stoga treba pravilno procijeniti sve zemaljske vrednote. Dvije povijesno odvojene zgode Luka je stavio zajedno radi Isusova i vjerničkog stava prema materijalnim dobrima.

U prvoj zgodi “netko iz mnoštva” traži od Isusa presudu u obiteljskoj svađi oko baštine. Isus odlučno odbija zato što se Isus osobno ne veže uz materijalna dobra. On se njima služi, ali im ne robuje. Takav stav traži i od svih ljudi. Njegova opomena je stroga: “Čuvajte se svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje!” Čovjek je više od onoga što posjeduje, čini, zna, drži pod svojom kontrolom. Isus ovim zove na vjernički sadržajno življenje.

Luka je ovdje dodao Isusovu parabolu o bogatom poljoprivredniku koji ne zna vjernički sadržajno živjeti. Prema pravilima zemaljskog poslovanja, ovaj bogataš je mudar i poslovan čovjek. Prema objavi kaju Isus iznosi, on je bezumnik zato što se ne bogati u Bogu nego “sebi zgrće blago”. Boogatiti se u Bogu znači tako se služiti materijalnim dobrima i osobnim sposobnostima da pomažemo siromahe svih vrsta. Bogaćenje u Bogu je prihvaćanje osobnog prijateljstva s njime služenjem ljudskoj braći i sestrama.

MISNA ČITANJA