od Kristina na Svibanj 1, 2016

SVIBANJSKE POBOŽNOSTI

OurLadyRosarySvibanjske pobožnosti, odnosno izraženije čašćenje Djevice Marije tijekom mjeseca svibnja, stara je tradicija Crkve koja svoje korijene vuče još od srednjeg vijeka.
Riječ je o pučkim pobožnostima koje su nastale tako da je narod nosio pred Djevicu Mariju bukete i vijence svježeg proljetnog cvijeća, htijući na takav način njezine kipove i slike još više uresiti. Pri tome su joj pjevali razne pjesme i molili marijanske molitve, napose molitvu krunice.
S vremenom se ta pobožnost ukorijenila u cijeloj Crkvi i predstavlja narodu vrlo drag oblik štovanja nebeske Majke.
Obično se pobožnost provodi po župama uz večernju misu, moleći krunicu, Lauretanske litanije, pjevajući marijanske pjesme.

LITANIJE
Litanije su dobro poznati i cijenjeni oblik molitve, koja se upotrebljava u javnim liturgijskim slavljima i u privatnoj pobožnosti. Mole se za svakodnevne potrebe ili u posebno teškim situacijama.

Izvori
Litanije Blažene Djevice Marije odobrio je 1587. papa Siksto V. Još su poznate pod nazivom Litanije iz Loreta, odnosno lauretanske litanije, zato što je prvo poznato mjesto porijekla ove molitve talijanski grad Loreto, točnije svetište Majke Božje Loretske, jedno od najviše čašćenih marijanskih svetišta svijeta. Poznato je da je papa Ivan XXIII. prije početka Drugoga vatikanskog sabora pohodio Loretsko svetište da bi isprosio blagoslov za rad Koncila. U tom velikom svetištu litanije Blažene Djevice Marije molile su se već od 1558. godine, a najstarija talijanski primjerak Lauretanskih litanija datira iz 1576. godine.
U Rimu je Lauretanske litanije u Bazilici svete Marije Velike uveo kardinal Francesco Toledo 1597. godine, a papa Pavao V. je 1613. odredio trebaju ujutro i navečer pjevati u crkvama, a osobito subotom te na marijanske blagdane.

Pjevanje litanija
U hrvatskom narodu postoji lijepa tradicija pjevanja litanija nakon molitve krunice, osobito u mjesecu svibnju i mjesecu listopadu. Pjevane litanije slijede jednostavnu melodiju koja se lako pamti samim time što se zazivi ponavljaju jedan za drugim na isti način. Moguće je Lauretanske litanije izvesti svečanom melodijom ili meditativnim gregorijanskim koralom, a u oba slučaja glazbenom podlogom postiže se dublje uranjanje u otajstva koja zazivima izgovaramo. Litanije su izvrstan način za upoznavanje života i nebeske uzvišenosti Blažene Djevice Marije nad svako stvorenje, ali su i vrlo zanimljiv i originalan način obraćanja Mariji za pomoć u raznovrsnim potrebama.
Poznato je da je veliki Wolfgang Amadeus Mozart uglazbio lauretanske litanije. Pretpostavlja se da je kao nadbiskupov skladatelj jedne litanije skladao za svibanjske pobožnosti u katedrali i one su kratko djelo, a druge, dovršene u Salzburgu 1774. gotovo su dvostruko duljeg trajanja, instrumentalno bogatije i s više orkestralnih dijelova.

preuzeto sa laudato.hr

___________________________________________________

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – SPASOVO (C)

Prošle nedjelje Krist nam je ostavio svoj mir, mir među ljudima s riječima: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem“ (Iv 14, 23-29). Slijedi svetkovina Uzašašća GospodinovaSpasovo. Ova svetkovina po svom sadržaju sastavni je dio pashalnog otajstva: onaj Isus koji je umro na križu, uskrsnuo je i ušao u proslavljeno stanje. To u misnom Vjerovanju izričemo biblijskom slikom: “Sjedi s desne Ocu”. Krist je uzašao k Ocu nebeskom. Krist je uzdignut sa zemlje uzdignut u slavu i time je i nama pokazao i otvorio put nade i slave ako imamo vjere u Uskrsloga. Naš pogled „uprt u nebo,“ u Onoga koji je uzašao „u nebo“ i sjedi s desne Ocu, znak je da je i naše srce uzašlo s njime.

Uzašašće Isusovo je otajstvo vjere koje riječi ne mogu potpuno izložiti, jer njegov sadržaj (“uskrsli Krist uzašao je k Ocu”) nadilazi naše osjetno iskustvo. Izričaj da je Isus uzašao na nebo ne znači da je otišao, ostavio zemlju i svijet, nego da je raspeti i uskrsnuli Isus (koji je, kako sažeto glasi jedan od članaka vjere, pravi Bog i pravi čovjek) upravo kao čovjek “ušao, uzašao” u Božji život, još bolje rečeno: ljudska je narav po tomu odlikovana i zauvijek s Bogom povezana.

Prvo čitanje (Dj 1, 11)

Povijesnu činjenicu Uzašašća Gospodinova potvrđuje nam prvo čitanje iz Djela Apostolskih koje govori o Isusovu boravku među svojim apostolima četrdeset dana nakon njegova Uskrsnuća i o obećanju Duha Svetoga kojega će im poslati od Oca i koji će sići na njih te će mu biti svjedoci do na kraj zemlje.

Drugo čitamje (Ef 1, 17-23)

Sudbina svakog čovjeka povezana je s Gospodinom Isusom Kristom, a posebno nas kršćana. Bog Otac je, »kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovome svijetu nego i u budućem« (Ef 1,22), postavio Sina svojega Glavom Crkvi, zajednici u kojoj želi sabrati sve ljude. »Sve mu podloži pod noge, a njega postavi – nad svime – Glavom Crkvi, koja je Tijelo njegovo, punina Onoga koji sve u svima ispunja.« (Ef 1,23)

Evanđelje (Lk 24, 46-53)

Kristovo Uskrsnuće i njegova proslava na nebu svjedoče o istinitosti njegova poslanja. Njegovi učenici nisu bili žalosni kad je On iščezao njihovu pogledu, jer je obećao da će trajno ostati nazočan u svojoj Crkvi. Naša liturgijska slavlja nam pomažu da ostanemo u susretu s Gospodinom te da shvatimo kako nebo u koje je On prvi uzašao nije daleko od nas, jer Krist trajno po svome Duhu djeluje među nama i ostvaruje tako novu povijest koja je usmjerena posvemašnjem otkupljenju i spasenju.

MISNA ČITANJA