TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA (A)

od Kristina na prosinac 4, 2016

 

Čitavo bogoslužje ove nedjelje prožima osjećaj radosti, jer se približava Božić i Gospodnja svjetlost nas već počinje obasjavati svojim sjajem.

Riječ Božja u liturgijskim čitanjima govori nam baš o toj »radosti«, jer nam je Bog i njegovo spasenje već blizu. To je osjećaj radosti spasenja Kristova koji nam dolazi u susret da nas oslobodi od ropstva grijeha, zla i smrti.

Prvo čitanje: Iz 35, 1-6a.10

Bog sam hita da nas spasi.

Prorok Izaija naviješta da će osloboditelj Izraela i Otkupitelj ljudi svima nama donijeti radost i jakost. Odmah u početku odjekuje poziv na radost i na klicanje. Veselje se predočuje proljećem kada sve bujno cvate i to čak u pustinji koja označuje čitav svijet. I to veselje će se pretvoriti u vječnu radost ispred koje će pobjeći bol i jauci.

Kad Bog dolazi da nas spasi, onda će sve oči progledati, svi gluhi čuti, svi će hromi skakati kao jeleni i svi nijemi klicati. Bog osloboditelj i pomoćnik pribavlja pravo potlačenima, hrani gladne, oslobađa sužnje, otvara oči slijepima, uspravlja prignute, ljubi pravedne, štiti tuđince, podupire sirote i udovice.

Drugo čitanje: Jak 5, 7-10

Očvrsnite srca jer se dolazak Gospodnji približio!

Sv. Jakov apostol izriče vrlo oštar sud nad nemilosrdnim bogatašima i tješi kršćansku braću, koja su spadala u siromašnije slojeve, izrabljivane i progonjene, skorim i brzim dolaskom Gospodnjim.

Doći će vječni Sudac. Već stoji pred vratima – što je za svakoga istina barem s obzirom na smrt – i sve će staviti na smrt – i sve će staviti na svoje mjesto. Svatko će primiti što je zaslužio. Treba se samo strpiti. Time ćemo učvrstiti svoja srca i nećemo mrmljati jedan na drugoga, a ni previše uzdisati.

Težak se muči obrađivanjem zemlje, sijanjem i čekanjem kiše u pravo vrijeme. Ipak ne gubi strpljivosti ni nadu da će mu zemlja donijeti obilat rod. Tako i mi moramo biti strpljivi i sigurni da ćemo za svako dobro djelo i za sve što strpljivo podnesemo biti obilato nagrađeni.

Evanđelje: Mt 11, 2-11

Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?

Na blagdan Božića kad otajstveno slavimo činjenicu da se Bog snizio do nas, da je postao malen da nas učini velikima i vječno bogatima.

Da je to zaista sve tako to nam potvrđuje i sam Isus u današnjem Evanđelju kada na pitanje Ivanovih učenika: da li je On Mesija? – odgovara: »Idite i javite Ivanu što čujete i vidite! Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi čuju, siromasima se propovijeda Radosna vijest. Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba!« (Mt 11,4-6)

Na taj način Isus se predstavlja kao Mesija koji oslobađa i spašava. I kao takav on se približava najsiromašnijima i najzapuštenijima među ljudima, onima na koje se svalila ne samo ljudska nepravda nego i nesreće života. Iako su čudesa koja Isus, čini znak njegove božanske moći, ipak ona iznad svega otkrivaju njegovu ljubav prema svima tim nesretnima i bijednima, njegovo sudjelovanje nevoljama i poteškoćama njihova života i spasenje koje im donosi.

Zato Isus i hvali Ivana Krstitelja, svojega preteču, koji mu je pripravio put u narodu. Ivan je bio velik prorok i od svih proroka najbliži Mesiji o kojemu su svi prorokovali. Još više, Ivan je na Krista pokazao i druge k njemu uputio, krstio ga i pripravljao mu put u ljudskim dušama i srcima. Stoga riječima da nitko nije veći od Ivana, Gospodin je htio istaknuti nad sve proroke njegovu ulogu preteče. Ali Krist Ivanovu veličinu ne uspoređuje samo s prošlim vremenima već i s budućim pa veli: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja. Ali najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega.« (Mt 11,11)

A to znači da najmanji u Crkvi Kristovoj, odnosno u redu milosti i doživljenog spasenja, veći je i od Ivana Krstitelja koji stoji samo na pragu Novoga Zavjeta. U tome se sastoji sva naša radost i dostojanstvo djece Božje koje nam je donio Isus Krist, sin Božji, svojim dolaskom među nas ljude ovdje na zemlju.

MISNA ČITANJA