18. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na Srpanj 26, 2015

Svaki čovjek, a da to i ne zna, osjeća glad i žeđ za Bogom koju može utažiti jedino Krist – kruh pravoga života – kojega je Otac opečatio pomazanjem Duha Svetoga.
Stoga je svaka riječ Kristova »hranjiva« za život vječni, puna je Duha i života. A napose je – snagom istoga Duha Svetoga – »hranjiv« onaj »Kruh života« koji će nam Krist pružiti u Euharistiji. To pretpostavlja da imamo smisla za dublja pitanja života; da nismo zadovoljni s materijalnim kruhom, stanom, karijerom, uspjesima i fizičkim izgledom. To također traži da vjerničkim ponašanjem i zauzimanjem za ljude očitujemo Isusa kao kruh s neba za život svijeta.

Prvo čitanje (Izl 16, 2-4. 12-15)

Ovaj odlomak je skraćeni izvještaj Knjige izlaska o čudesnoj hrani u vrijeme prolaza kroz pustinju. Mana je tako važan dio svete povijesti da je prikazana pet puta u svetim knjigama Starog zavjeta. Skoro na svim ovim mjestima povezana je mana s prepelicama. U vrijeme prolaza kroz sinajsku pustinju i tuđi državni teritorij Izraelci nisu sijali ni želi vlastita polja. Trebali su živjeti od plodova prirode, divljači i darova dobrih ljudi kroz čije krajeve su prolazili.
U današnjem odlomku narod mrmlja protiv Mojsija i Arona kao onih koji su izveli Izraelovu zajednicu iz Egipta u kojem onda nije bilo a ni danas nema gladi. Tamo su robovi i slobodni “sjedili kod lonca s mesom i jeli kruh do mile volje!” Ovaj prigovor vođama puta je prigovor Bogu: bolje je bilo ostati sit u ropstvu nego gladan na slobodi. Mojsiju nije bilo lagano nagovoriti u ime Božje mnoštvo sunarodnjaka na odlazak u nepoznato. Sada doživljava prigovor i traži od Boga čudesnu intervenciju, jer je uvjeren da je izveo Izraelce iz egipatskog ropstva na Božji poticaj.
Gospodin poručuje Mojsiju: Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor…A ujutro…Kad se prevlaka rose digla, na površini pustinje ležao je tanak sloj, nešto poput pahuljica…“ Prepelice su za Izraelce bile slasno meso koje su jeli uvečer. Ujutro su vidjeli tanak sloj koji leži po zemlji poput pahuljica i pitali su: „Što je to?“ Onda im Mojsije reče: „to je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu.“
Mana kao hrana, postat će za kršćansku predaju slikom Euharistije, duhovne hrane Crkve.
Pretpostavljajući ovakvo gledanje na manu kao simbol duhovne hrane koju Bog daje, Isus je mogao prema današnjem evanđelju reći: “Nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski”.

Drugo čitanje (Ef 4, 20-24)

Ovaj odlomak poslanice Efežanima nastavak je Pavlova poticaja odraslim krštenicima da žive dostojno svoga poziva na kršćansku vjeru.
Kao „slika Božja“ kršćanin je pozvan na kršćansko blaženstvo, tj. na mir u duši, ako nikome nije učinio zla i jer je svakome nastojao činiti samo dobro. Dakle, „stari čovjek – čovjek koji živi sam od sebe, sve njegovo loše staro, ide u propast te treba ustupiti mjesto „novom čovjeku,“ rođenom u krštenju.
U krštenju je svaki krštenik uzet i uzdignut u tog novoga čovjeka u Kristu. Kršćani, Božji narod na svom putovanju ovom zemljom, svaki kršćanin ima dva puta na izboru: da živi kao poganin, po svojim vlastitim prohtjevima koji su tako često nesocijalni; ili da živi kao čovjek Božji, po Božjem. Prvi žive po svojoj – ali ispraznoj pameti; drugi po pameti od Boga – prosvijetljenoj. Ti su na putu da postanu „novi ljudi“ i po njima da nastane novi, Božji svijet.

Evanđelje (Iv 6, 24-35)

U današnjem Ivanovu evanđelju, nakon umnažanja kruha, Isus usmjerava svoje slušatelje prema vječnom životu.
Židovi ne žele shvatiti čudo kao znak nečega drugog. Oni Kristovo djelo uspoređuju s Mojsijevim djelom koji je također nahranio narod kruhom manom u pustinji. Njih samo zanima ovozemaljski kruh i onaj tko može učiniti veće čudo i dati više kruha. No, o čudu mane iz Knjige Izlaska piše slijedeće: „Učinit ću da vam daždi kruh s neba…Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće“ (Izl 16,4).
Isus u odgovoru ističe da je Mojsije bio posrednik hrane koja je tip istinskog kruha: “Nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer je kruh Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu”. Ovdje se Isus predstavio kao utjelovljena mudrost Božja. Svojim djelima i riječima on je kruh istinski. Kruh koji zasićuje egzistencijalnu glad ljudi za spasenjem i duhovnim vrijednostima. On silazi s neba, kao što i mudrost silazi među sinove Izraelove i nastanjuje se u narodu Božjem. “Daje život svijetu” znači: omogućuje ljudima svih naroda pravi život, život s Bogom koji je viši od biološkog preživljavanja u materijalnom svijetu.
Isus im ne obećava sigurnost u propadljivoj hrani nego ih želi upozoriti na istinsku hranu koja preporađa čovjeka, koja mijenja njegovo srce, hranu koja nije privremena već ima pečat trajnosti. Mana koju nudi Isus Krist ja On Sam!

ČITANJA


Print page