Čitanja ove nedjelje govore o Božjoj providnosti. I mi vjernici podložni smo strahu, nemiru zbog nesigurne budućnosti, napasti odustajanja i bježanja od redovnih dužnosti. Ali oslanjanjem na Božju providnost prihvaćamo životne teškoće.
Prvo čitanje: Jr 20,10-13
On izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.
Ovonedjeljno prvo čitanje ispovijest je proroka Jeremije kojega su odvraćali od proročkog djelovanja te mu prijetili zatvorom i smrću. Pritom su hramski službenici radili pritisak na kraljeve suradnike i jednom su čak uspjeli zatvoriti Jeremiju pod optužbom da kod vojnika potkopava volju za branjenjem Jeruzalema u vrijeme opsade od Babilonaca. Jeremija je više puta pokušao odreći se proročke službe da bi imao osobni mir. Ali se ponovno vraćao bezuspješnom naviještanju svega što Bog sprema, jer je osjećao da ga na to tjera neka unutarnja sila. On vjeruje da ga Bog ispravno prosuđuje, dok su ljudi skloni klevetama i sumnjičenjima. Živi iz te vjere i odlučuje pouzdavati se u Boga.
Drugo čitanje: Rim 5,12-15
S darom nije kao s grijehom
Pavao pripisuje smrt Adamu kao pročelniku ljudske zajednice u kojem su prava i šanse potomaka bili usredotočeni. On pripisuje smrt i grešnosti svih ljudi, jer iz iskustva zna da svi griješe. Tu sveopću grešnost – baštinjenu od praoca Adama ali i stečenu osobnim grijesima – zovemo istočnim ili izvornim grijehom.
Od Adama do Mojsija ljudi jesu griješili, ali nije postojao objavljeni Zakon pa se grijesi nisu ubrajali; od Mojsija do Mesije postojao je objavljeni Zakon pa se izvornoj grešnosti dodavala ubrojivost jer su grešnici kršili Božje odredbe; u vremenu Krista darovana je sloboda od Zakona zbog milosti Kristove.
Međutim, s darom je drukčije nego s Adamovim grijehom, jer uskrsli Krist kao glava obnovljenoga čovječanstva mnogo više utječe na povijest svijeta od Adama kao grešnog praoca svih ljudi. Ovdje je Pavlu važna ljudskost Isusova: “Ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu” . Ljudski je rod više dobio u Kristu nego izgubio u Adamu. Ovdje se vidi Pavlov vjernički optimizam. Iako je u njegovo doba bilo na svijetu grijeha, nepravde, pokvarenosti i zlobe, on vjeruje da je Kristovom smrću i uskrsnućem zlo u korijenu slomljeno.
Evanđelje: Mt 10,26-33
Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo!
Isus u Evanđelju poziva na trostruku neustrašivost: neustrašivo propovijedanje, neustrašivo suočenje s mučeništvom kad je potrebno i neustrašivo gledanje u budućnost s obzirom na materijalna dobra.
Isus zove na zdravi strah pred Bogom, “koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu”. Ljudi mogu nanositi zlo čovjeku u njegovoj tjelesnosti, ali duhovnu bit slobodnoga ljudskog bića ne mogu podjarmiti. Bog je gospodar čovjeka ukoliko je tjelesan i duhovan, ukoliko je slobodno i razumno biće. Pred njim trebamo imati zdravi strah, koji je priznavanje Božjeg vrhovništva i aktivno življenje po Božjim zapovijedima.
Bog traži da ga se bojimo – aktivno poduzimajući djela koja on očekuje od svojih slugu i sluškinja te izbjegavajući čine i riječi koji nisu spojivi s prihvaćanjem Božjeg vrhovništva.
Spominjući vrapce koje Otac nebeski zna i izbrojane vlasi na ljudskoj glavi, Isus želi svoje sljedbenike potaknuti na vjerničko oslanjanje na Božju providnost. On najavljuje potrebu hrabrog propovijedanja s krovova (palestinske kuće imale su ravan krov), zatim mogućnost mučeništva i potrebu ispovijedanja vjere pred zemaljskim vlastima. Bog neće čudesno intervenirati u svakoj opasnosti, ali će ipak biti uz nas, znat će nas. Makar nam se pokoja osobna teškoća ili tragedija činila preteška a Bog dalek i nezainteresiran, on je tu.
