Sveta Pričest

Pričest povećava naše sjedinjenje s Kristom. Primanju Euharistije u pričesti glavni je plod tijesno sjedinjenje s Isusom Kristom. Gospodin je naime rekao: “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu” Sto je tvarna hrana za nas tjelesni život, to na čudesan način čini pričest u našem duhovnom životu. Pričest čuva, povećava i obnavlja život milosti primljen u Krštenju. Taj rast kršćanskog života traži da se hrani euharistijskom pričešću, kruhom našeg putovanja, sve do časa smrti kada će nam biti dan kao popudbina.

Pričest nas odvaja od grijeha. Tijelo Kristovo koje primamo u pričesti “predano je za nas” i Krv koju pijemo “prolivena je za mnoge na otpuštenje grijeha”. Zato nas Euharistija ne može sjediniti s Kristom a da nas u isto vrijeme ne čisti od počinjenih grijeha i ne čuva od budućih:
Kao sto tjelesna hrana sluzi da se obnove izgubljene snage, Euharistija učvršćuje ljubav koja se u svakodnevnom životu iscrpljuje i lako slabi; i ta oživljena ljubav brise lake grijehe. Darivajući nam se, Krist oživljuje nasu ljubav i osposobljuje nas da prekinemo neurednu privrženost stvorenjima i da se ukorijenimo u njemu:
Snagom iste ljubavi koju zapaljuje u nama, Euharistija nas čuva od budućih smrtnih grijeha. Sto vise sudjelujemo u Kristovu životu i napredujemo u njegovu prijateljstvu, to nam je teze prekinuti s njim zbog smrtnog grijeha.
Jedinstvo otajstvenog Tijela: Euharistija stvara Crkvu. Koji primaju Euharistiju s Kristom se tješnje sjedinjuju. Krist ih pak sjedinjuje sa svim vjernicima u jedno tijelo – Crkvu. Budući da je Kruh jedan , jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha” (1 Kor 10,16-17):
Euharistija obvezuje u prilog siromašnih: Da bismo istinski primili Tijelo i Krv Krista, predanog za nas, moramo u siromasima, našoj braci prepoznavati Krista:

Euharistija – “zalog buduće slave”: Euharistija je također predsudioništvo u nebeskoj slavi. Crkva zna da Gospodin, već sada, dolazi u Euharistiji i da je tu, među nama. No ta je prisutnost skrivena. Zato Euharistiju slavimo “čekajući blaženu nadu i dolazak Spasitelja našega Isusa Krista”, moleći da svi skupa vječno “uživamo u tvojoj slavi, u tvome kraljevstvu.