Misna čitanja – Nevina dječica

1. čitanje (1 Iv 1, 5-2, 2)

Predragi! Ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistitinas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem, i riječi njegove nema u nama. Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta.

 

Psalam (124, 2-3a, 3b-5. 7b-8)

Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovačke.

Duša je naša poput ptice umakla

iz zamke lovačke.

Da nije Gospodin za nas bio:
kad se ljudi digoše proti nama,
žive bi nas progutali.

Kad je uskipio bijes njihov na nas,

voda bi nas podavila;
bujica bi nas odnijela,
vode pobješnjele sve nas potopile.

Raskinula se zamka,
a mi umakosmo!

Pomoć je naša u imenu Gospodina

koji svori nebo i zemlju.

 

Evanđelje (Mt 2, 13-18)

Pošto mudraci oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga. Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca. Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema.