Misna čitanja – 4. korizmena nedjelja (C)

Prvo čitanje Jš 5, 9a.10-12
Čitanje Knjige o Jošui

U one dane: Reče Gospodin Jošui: “Danas skidoh s vas sramotu egipatsku.” Izraelci se, dakle, utaboriše u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslaviše Pashu četrnaestoga dana u mjesecu, uvečer. A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i pržena zrnja. I mana je prestala padati čim su počeli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu više imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 34, 2-7
Pripjev: Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin!

Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Nek se Gospodinom duša moja hvali,
nek čuju ponizni i nek se raduju!
Veličajte sa mnom Gospodina,
uzvisujmo ime njegovo zajedno!
Tražio sam Gospodina i on me usliša,
izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se
da se ne postide lica vaša.
Eto, jadnik vapi, a Gospodin ga čuje.
izbavlja ga iz svih tjeskoba.

Drugo čitanje 2Kor 5, 17-21
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Je li tko u Kristu, nov je stvor. ­Staro uminu, novo, gle, nasta! A sve je od Boga ­koji nas sa sobom pomiri po Kristu i ­povjeri ­nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opa­-­čina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Lk 15, 18
Ustat ću, poći k svome ocu i reći mu:
Oče, sagriješih protiv neba i pred tobom!

Evanđelje Lk 15, 1-3.11-32
Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: “Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.” Nato im Isus kaza ovu pri­spodobu: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana ­mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ­ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.
Kad sve po­troši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on ­poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga ­žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca ­moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih ­protiv Neba i pred tobom! Nisam ­više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’ Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko ­vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više ­dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče ­slugama: ’Brzo iznesite halji­nu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’

I stadoše se veseliti. A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što ­sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada ­iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’”

Riječ Gospodnja.