Riječju Došašće prevodi se latinski liturgijski izraz adventus – dolazak. Označava četiri liturgijska tjedna prije Božića u kojima se Crkva priprema za slavlje rođenja Krista dok istovremeno iščekuje njegov drugi dolazak.
Došašće je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripremaju za svetkovine Božića i Bogojavljenja. To je istodobno vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremena – Sudnji dan. Počinje nedjeljom koja pada između 27. studenog i 3. prosinca te obuhvaća tri tjedna i dane između četvrte nedjelje Došašća i samog Božića.
Kroz Došašće svećenici nose ljubičaste misnice čime se naglašuje tema pokore. Vjernici bi trebali otići na ispovijed tijekom vremena Došašća, kako bi se pripremili za dolazak Krista, jer se ne može slaviti rođenje onoga ”koji je svojom mukom i križem otkupio ljudske grijehe” a da se ne priznaju i ispovjede grijesi u vlastitom životu.
U Došašću nam je dano da iskusimo čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ova dva dolaska isprepletena a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama osvijestila da je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.
Prvu nedjelju Došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja a četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Kako u Došašću susresti Gospodina?
Papa Franjo u propovijedi ističe: “Susret s Isusom – tu milost želimo u došašću. Liturgija u ovom razdoblju predlaže brojne susrete s Isusom: susret s Majkom, sa svetim Ivanom Krstiteljem, s pastirima, sa svetim Kraljevima. To nam pak govori da je došašće vrijeme hoda, da se ide u susret Gospodinu, da nije vrijeme statičnosti. Valja se pitati: „Kako ići u susret Isusu? Što je potrebno da Gospodina mogu sresti? Kako treba srce pripremiti za taj susret? U molitvi na početku mise, liturgija poziva na budnost u molitvi, na djelovanje u ljubavi i na radost u veličanju Boga.
Zatim, uvijek treba činiti djela milosrđa i radosno zahvaljivati Bogu. Tako treba živjeti ovaj hod, ovu želju da sretnemo Boga. Ako tako idemo u susret Gospodinu, onda ga možemo sresti. U susretu nas očekuju iznenađenjâ, jer je On Gospodin iznenađenjâ. Ni Gospodin ne stoji; ja idem prema Njemu, a On prema meni; a kad se sretnemo, iznenadim se jer vidim da me on tražio, prije nego sam ja počeo tražiti njega.
Veliko je iznenađenje to da nam Gospodin prvi kreće u susret. On nas prvi traži, uvijek je prvi. On započinje hod kako bi nas našao. Naš je Bog pun iznenađenja: traži nas, čeka, a od nas traži mali korak dobre volje. Dostatna je želja da ga sretnemo, a zatim, On će nam pomoći. Gospodin će nas pratiti tijekom našega života. Često će vidjeti kako se od Njega udaljavamo, a On čeka kao što otac čeka rasipnog sina. Mnogo puta vidi da mu se želimo približiti i On nam dolazi u susret. Važno je susresti se s Gospodinom. Uvijek su me se snažno doimale tvrdnje pape Benedikta XVI., da vjera nije neka teorija, filozofija, neka ideja, već da je to susret s Isusom. Ako nisi sreo njegovo milosrđe, možeš naizust izgovarati Vjerovanje, a opet nemati vjere. Zakonoznanci su znali sve o dogmatici, o moralu onog vremena, ali nisu imali vjere, jer se njihovo srce udaljilo od Gospodina.
Udaljavati se ili željeti susret? Danas tražimo milost susreta. O Bože, Oče naš, pobudi u nama želju da s dobrim djelima idemo u susret Tvome Kristu. Daj nam milost da budemo budni u molitvi, djelatni u ljubavi i radosni u zahvaljivanju. Tako ćemo sresti Gospodina i doživjeti vrlo lijepo iznenađenje.” (radiovaticana.va)
