Pismo kardinala Josipa Bozanića o liturgijskim slavljima i okupljanjima vjernika u novim okolnostima pandemije Covid-19
Izvadak iz odredbi:
1. Od župnika i voditelja zajednica zahtijevaju se određene obredne prilagodbe u oblikovanju slavlja, naročito rasporeda u prostoru, te osiguravanje primjerene higijenske razine. U organizaciji slavlja bit će potrebna zauzetost i pomoć vjernika, što će dodatno jačati vrijednost Crkve kao otajstvene obiteljske zajednice. Uz to, potrebno je više strpljenja, dogovora i osjetljivosti za bližnje.
2. Potrebno je utvrditi koliko ljudi određeni liturgijski prostor može primiti, poštujući propisanu međusobnu udaljenost.
3. Ako je moguće, neka se ozvuči prostor izvan crkve, radi lakšega sudjelovanja vjernika koji, zbog ograničenoga broja, ne mogu biti u crkvi, nego žele sudjelovati na slavlju izvan nje, poštujući propisanu udaljenost.
4. Neka se u crkvama označe sva predviđena mjesta za vjernike koja trebaju biti propisano udaljena. Za članove zajedničkog kućanstva nije potrebno da jedni od drugih budu odvojeni dva metra.
5. Ondje gdje postoji mogućnost i potreba, moguće je svete mise slaviti na otvorenom, uz držanje mjera fizičkog razmaka.
6. Neka se vrata crkve drže otvorena da ih vjernici ne moraju dodirivati pri ulasku/izlasku iz crkve.
7. Neka se u crkvama vodi pojačana briga o higijeni, prozračivanju i čišćenju. Svećenici neka paze na poštivanje potrebnih higijenskih odredaba glede liturgijskoga posuđa i drugih predmeta s kojima su u doticaju.
8. Neka posude za blagoslovljenu vodu na ulazima u crkve i dalje ostanu prazne.
9. Neka se za vrijeme svete mise ne skuplja milostinja, a vjernici mogu ostaviti svoj prilog u prigodno postavljenoj košarici na određenom mjestu u crkvi.
10. Neka se u obredu pružanja mira i nadalje ne koristi gesta pružanja ruke.
11. Članovi pjevačkog zbora neka održavaju propisani razmak.
12. U organiziranju pričešćivanja, neka se pazi:
a) da pričest po mogućnosti dijeli samo svećenik predvoditelj, odnosno samo jedan djelitelj, noseći odgovarajuću zaštitnu masku;
b) da svećenik prije samoga pričešćivanja dezinficira ruke;
c) da se pričest dijeli isključivo spuštajući hostiju na dlan ruke vjernika, ne dodirujući njihove ruke;
13. Budući da je broj prisutnih vjernika u ovim okolnostima bitno ograničen, neka se razvidi mogućnost većega broja misa, a svim se svećenicima, ondje gdje postoji takva pastoralna potreba, daje mogućnost da do daljnjega nedjeljom mogu slaviti tri (trinirati), a svagdanom dvije mise (binirati).
14. U dogovoru sa župnim vijećnicima ili drugim suradnicima, moguće je napraviti unaprijed određeni raspored, kada bi tko došao na euharistijsko slavlje, kako bi se izbjegao nepotreban metež.
15. Neka se za ispovijed koristi prostor (pokrajnja kapela, sakristija, dvorana), gdje je moguće ostvariti potreban fizički razmak. Važno je da drugi vjernici mogu vidjeti i svećenika i vjernika, a da budu dovoljno udaljeni da ne mogu čuti njihovu komunikaciju. Neka ispovjednik i pokornik nose zaštitne maske.
16. O slavljima ostalih sakramenata i drugih obreda uslijedit će posebne upute.
17. Ove odredbe stupaju na snagu u subotu 2. svibnja 2020. godine, a vrijede do opoziva ili drugačije odredbe.
ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA (A)
Četvrta vazmena nedjelja je NEDJELJA DOBROG PASTIRA. Riječ je o nedjelji u kojoj na osobit način slavimo Kristovu ljubav prema čovjeku.
„Ja sam pastir dobri!“ Ta Isusova rečenica iz Ivanova evanđelja (Iv 10), ključna je i daje snagu ovoj četvrtoj vazmenoj nedjelji. Kroz sliku Dobroga pastira Isus progovara o sebi, svome poslanju i svome odnosu prema čovjeku. Kroz tri godine (ABC) čita se po jedan odlomak iz Ivanova evanđelja o Dobrom pastiru.
Isus sebe naziva dobrim pastirom koji je spreman umrijetiza svoje blago. „Život svoj polažem za ovce svoje.“ Mi smo, dakle, Kristovo stado, Kristovo blago. A biti nečije blago, velika je sreća. Dok drugi, obični pastiri – najamnici, žive od stada, Isus-Pastir Dobri, živi za stado.
ČITANJA
Prvo čitanje (Dj 2, 14a. 36-41)
Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom.
Prvo čitanje je završetak Petrove duhovske propovijedi u kojoj Izrael poziva na obraćenje.
Po izlijevanju Duha slušatelji su vidjeli da je Bog djelovao: Raspeti je bio sluga Božji kojega je Bog učinio Gospodinom i Mesijom. Autoritet kojim Petar govori djeluje na slušatelje. Pogođeni su u srce. Svi trebaju shvatiti da Bog provodi svoje planove. Koliko god bila velika nejedinstvenost i protivljenje, on je ipak na djelu u Isusu.
Obraćenje i vjera na koje poziva Petar zahtijevaju osobnu odluku. Na ovu odluku se ne mogu odlučiti svi koji Petra slušaju. Oni se možda boje posljedica koje donosi ovo obraćenje. Prihvaćanje vjere ide preko razmišljanja i svjesnog “da” pojedinca. Prisiljavanje na vjerovanje i prebrzo i površno prihvaćanje ne vode ničemu. Ovdje se radi o obraćenju, to jest prianjanju uz Isusa Krista iz uvjerenja i iz sveg srca.
Drugo čitanje (1Pt 2, 20b-25)
Obratiste se k pastiru duša svojih.
Odlomak je povezan sa razmišljanjem o kršćanskom životu u obitelji i društvu i obraća se robovima koji su postali kršćani. Petar ukazuje na Izaijinu pjesmu o sluzi Božjemu koji je nepravedno trpio, što će pomoći kršćanima shvatiti Isusovu patnju. Pjesma o sluzi Božjem je prvoj Crkvi pomogla da shvati Isusov križni put kao put spasenja. Svi koji idu Isusovim stopama i postupaju po njegovom primjeru i mogu trpjeti nepravdu, mogu „svoju stvar povjeriti pravednom sucu”, jer su po patnjama slični Isusu. Pri tome se ne radi o tome da se o patnji lijepo govori, nego o obećanju: niste u patnji sami – Isus kao dobar pastir zove ljude na svoj put. Ovaj je put pun trnja i kršćanski život je određen vanjskim okolnostima koje se ne može mijenjati – i često je težak, ali vodi cilju. Tko se, u svojoj savjesti, ravna prema Bogu i podnosi nepravedne situacije, postaje znakom za to da je ljubav jača od nepravde i nasilja. Nepravedna patnja tako postaje povezana s Isusovom spasiteljskom (nepravednom) patnjom. I ova vodi do slave.
Evanđelje (Iv 10, 1-10)
Ja sam vrata ovcama.
Isus Dobri Pastir je došao za nas i radi nas. To je Radosna vijest. On poznaje svoje i daje mogućnost da i njegovi (mi), njega prepoznaju. Isus je došao na ovaj svijet da spasi nas, zato je pokazivao osjetljivost i ljubav prema čovjeku, zato je trpio.
Kroz prispodobu o dobrom pastiru Isus progovara o sebi, svom poslanju i svom odnosu prema čovjeku. U Starom zavjetu, česta je slika o Bogu-Dobrom pastiru (Iz 40; Jr 31; Ps 23; Ez 34 i +). Bitna je novost Evanđelja što se Isus sam poistovjećuje s Dobrim pastirom. U njemu i po njemu se za čovjeka i čovječanstvo pobrinuo sam nebeski Otac. Ove liturgijske godine A, čita se prvi odlomak prispodobe o Dobrom pastiru. U ovom evanđelju čuje se i govor o vratima. Sigurnost ovaca jesu vrata u ovčinjak. Isus se predstavlja kao „Vrata ovcama.“ Vrata, omogućavaju: izlazak i ulazak. Vrata dijele jedan prostor od drugoga. Zatvorena, zaključana vrata štite prostor od kradljivaca i nepozvanih gostiju. No, Isus kaže da izvodi ovce, da ih oslobana zatvorenosti, izvodi ih u slobodu, (oslobana grijeha), ali govori i o ponovnom ulasku, govori o novom prostoru u kojem se nalazi istinski život – bez grijeha. (To je Crkva). U taj prostor može ući samo onaj koji poznaje njegov glas.
NEDJELJA DUHOVNIH ZVANJA
Za sve aktivnosti u Crkvi potrebni su: Službenici, Pastiri, Duhovnici, Ljudi školovani za Duhovna zvanja. Preko njih, Isus je u Crkvi među nama. Isus se tu upustio u pustolovinu povjerenja i ljubavi. Želi sebe sakriti i otkriti u znaku čovjeka kojemu povjerava službu pastira u svojoj Crkvi. Crkva je tako sazdana. Uvijek će trebati onih koji će je na vidljiv način voditi, poučavati, hraniti sakramentima. Isto onako kako je to, na vidljiv način, činio Isus dok je živio svoj zemaljski život. To čini Isus i danas, ali ostaje nevidljiv. U tome mu služe svi oni koji se odazovu njegovu pozivu. To su: svećenici, redovnici, redovnice i laici koji su blagoslov svake mjesne Crkve. Od apostolskih vremena u neprekinutom nizu rukopoloženih službenika, Crkva nije nikada ostala bez djelitelja Božjih tajni. Neće nikada ni ostati.
