5. KORIZMENA NEDJELJA (C)

od Kristina na 31 ožujka, 2019

Bog svojom milosrdnom ljubavlju oprašta grijeh i spašava čovjeka. I grešnik je čovjek koji je često potreban našega razumijevanja i podrške u njegovim naporima da se oslobodi grijeha.

Bog nas ne poziva da sudimo druge ljude, nego da se uhvatimo u koštac sa samima sobom i da iščupamo grijeh iz svojega srca. Misna čitanja podsjećaju nas da nam Bog svima nudi nov početak u Kristu.

 

Prvo čitanje (Iz 43, 16-21)

Prvo čitanje je utješna propovijed proroka iz babilonskog sužanjstva koji obeshrabrenim sunarodnjacima pomaže da uvide kako Bog čini nešto novo.

Izraelci su u sužanjstvu spominjali  svoju prošlost samo da zaborave gorku sadašnjost i da dublje tonu u očaj. Prorok ih ovdje uči da to spominjanje može i treba biti izvor nade u novu budućnost.

Narodu koji je lišen nade, ‘gluh’ i ‘slijep’ , on upućuje utješnu riječ Božju. Ovaj se ulomak, koji je proročki navještaj spasenja, otvara slavnim podsjećanjem na izlazak. Kao što je onda Bog, kojemu ništa nije nemoguće, »put po moru načinio« , tako se i on sada, i to čak mnogo jače, pojavljuje u povijesti Izraela. Njegovo zahvaćanje u povijest do te mjere donosi nešto novo , da u drugi plan stavlja i sama čudesa prvog izlaska.

 

Drugo čitanje (Fil 3, 8-14)

Nitko nije tako duboko iskusio Božje oproštenje i dobrotu kao apostol Pavao. Od časa obraćenja, koje je sve dublje proživljavao tijekom života, on se u potpunosti opredijelio za Krista. Pavao ističe da je “poradi Krista” počeo smatrati gubitkom sve što mu prije krštenja bijaše dobitkom.  Pavao sve žrtvuje za Krista, štoviše sama sebe Kristu žrtvuje da bi »stekao« Krista i bio suzajedničar u njegovim patnjama. Pavao je doživljavao mnoge tegobe, razočaranja, protivljenja, progonstva. To mu je upravo dobro došlo. To mu omogućuje »zajedništvo« s patnjama Kristovim da kroz njih »dosegne« Krista.

 No, Pavao to čini zato što je prije sam Krist njega svega »zahvatio«. Kristom zahvaćen, želi Krista doseći. U tom nastojanju, on ne obraća pažnju na prošlost, pa čak ni na vlastite neuspjehe. Sav je protegnut unaprijed.

U židovstvu se oslanjao na vlastite zasluge koje izlaze iz vršenja Zakona. Kad je otkrio Krista raspetog i uskrslog, na nov način gleda svoju prošlost i budućnost. On “zna Krista” u biblijskom smislu riječi: zahvalno osjeća da ga je Bog po vjeri u Krista pripustio u svoje prijateljstvo i u tom “znanju” želi ostati.  Međutim, on želi rasti u takvom znanju. Otkako je upoznao po vjeri Krista, i sebe na nov način poznaje jer sve prosuđuje iz perspektive životne pridruženosti Kristu. Svako lutanje daleko od Krista on smatra i lutanjem od pravoga sebe.

Evanđelje  (Iv 8, 1-11)

U evanđelju ove nedjelje čitamo kako farizeji i pismoznanci dovode Isusu ženu zatečenu u preljubu. Mojsijev Zakon je zbilja nalagao takve kamenovati. Oni traže od Isusa da se izjasni o tome. Međutim nije njima do Zakona niti do pravde, a niti do žene. Oni hoće Isusu postaviti zamku. Što god kaže upotrijebit će protiv njega. Ako je ne osudi, onda krši Mojsijev zakon i prijatelj je grešnika. Ako je osudi u skladu je s zakonom, izgubiti će glas o svojoj dobroti i blagosti zbog koje je bio obljubljen u narodu. Isus najprije šutnjom želi promijeniti njihovo raspoloženje; želi smanjiti njihov bijes i galamu. Tišina nas usredotočuje na ono što je bitno. Međutim oni su uporni. I Isus je uporan. Uporno želi probuditi njihove savjesti. „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen!“ Njihovu lažnu pravdoljubivost okreće prema njima samima, prema njihovim grijesima.

Optužitelji posramljeni odlaze. Zanimljivo je da se ne kaju. Očito je kako uviđaju svoje grijehe, ali ne traže oproštenje. Odlaze od Isusa. Odlaze od milosrdnog Božjeg lica koje im jedino može oprati grješnu dušu. To je tragedija. Bez kajanja čovjek ne može istinski susresti Boga. Bez kajanja on ostaje zarobljen u vlastitu grješnu prošlost i sadašnjost. Silno je daleko od one budućnosti za koju ga je sam Bog stvorio i otkupio.

Isus grijehu suprotstavlja Božje milosrđe. Ono jedino može grješnika istrgnuti iz slijepe pravde ”zakona”. „Ni ja te ne osuđujem!“ kaže jadnoj ženi. Ali pri tome on ne zanemaruje njezin grijeh. „Idi i od sada nemoj griješiti!“ upozorava je. Grijeh je zlo. Odvaja nas od Boga. Dok smo god pod grijehom, daleko smo od njega. A kad nismo s Bogom, nismo niti sami sa sobom.

Isusov stav prema grešnicima nije osuda i prezir nego ljubav i poštovanje koje je grešnicima ulijevalo volju da se obrate.

ČITANJA

 

Prethodni članak:

Slijedeći članak: