12. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na 17 lipnja, 2018

Riječ Božja ovonedjeljnog bogoslužja govori o vjeri u Boga koju moramo uvijek imati u svojem srcu, a pogotovo u olujama našega života, odnosno u najtežim trenucima našeg života.

More, iako se nalazi pod Božjom vlašću, ipak ostaje za čovjeka jedan svijet pun tajni i opasnosti. Stoga je more slika snaga zla koje oduvijek prijete čovjeku. Kada žestoke oluje uzburkaju more te se dignu morski valovi, čovjek ostaje nemoćan unatoč svoj svojoj znanosti i vještini.Samo Bog može uznemireno i uzburkano more smiriti i dovesti u njegove međe, u one međe koje mu je odredio odvijeka.

Prvo čitanje – Job 38,1. 8-11

Tu nek se lomi ponos tvog valovlja.

Prvo čitanje iz Knjige o Jobu govori o misteriju Božje moći gdje sam Bog odgovara na Jobove »proteste« i smjelost da istražuje tajne boli i ljudskih trpljenja. Sve nam to govori kako čovjek ne smije pitati za razloge Božjeg postupanja.

Čovjek mora priznati Božje otajstvo, njegovu vrhovnu slobodu i bezgraničnu mudrost i moć. Posred neprijateljskih sila, koje su slikovito prikazane olujom, Bog ostaje jedini gospodar.

»Gospodin odgovori Jobu iz oluje i reče: „Tko li zatvori more vratnicama kad burkajuć se navrije iz utrobe; kad oblakom ko haljom ga odjenuh, i maglom gustom ovih ko pelenam’: kad njegovu sam odredio među, vrata stavio s prijevornicama? ‘Dotle ćeš – rekoh – dalje ni koraka, tu nek se lomi ponos tvog valovlja!’”« (Job 38,1.8-11)

Na taj način Bog želi da Job shvati svoju ljudsku ograničenost i da se preda potpuno u Božje ruke i da ga prepozna u znakovima njegove ljubavi i njegove moći toliko raširenim u njegovim stvorenjima.

Drugo čitanje – 2 Kor 5, 14-17

Novo, gle, nasta!

Otkriti Boga u tom neizmjernom stvorenom svijetu i u našem životu jest prvi korak susreta s njime. Svijet, od Boga stvoren za dobro čovjeka, čovjekovim je grijehom usmjeren na krivi put. Kristova smrt i uskrsnuće ne popravljaju samo narušeni red, već uspostavljaju novi red u kojem je čovjek pridružen Božjem gospodstvu nad stvorenjem. Umrli i uskrsli Krist započinje novo stvaranje u koje i mi ulazimo vjerom i krštenjem. Stoga, po riječima sv. Pavla apostola, nema više mjesta za staroga grješnog čovjeka. Odsada vrijednost ima jedino novi čovjek koji živi samo za Krista.

Zahvaćeni ognjem ljubavi Kristove, kršćani više ne žive sebi, već Bogu i bližnjemu. Ljubav Kristova do same srži preobražava život svakog kršćanina.

»Braćo! Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: Jedan za sve umrije, dakle svi umriješe; i za sve umrije, da oni koji žive, ne žive više sebi nego Onomu koji za njih umrije i uskrsnu.« (2 Kor 5,14-15)

To što je Krist Isus za sve ljude umro treba da nagoni i nas kao i sv. Pavla apostola da te iste ljude ljubimo srcem Kristovim. Upravo snagom takve ljubavi nastaje novi svijet.

Evanđelje – Mk 4,35-41

Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

U zgodi utišane oluje na moru, iz današnjeg sv. Evanđelja po Marku, Isus se pokazuje kao vrhovni gospodar – koga sluša sve stvorenje.

Vidjevši to Božje čudo koje je Isus učinio, učenici se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj, te mu se vjetar i more pokoravaju?« (Mk 4,41)

To je pitanje vjere i povjerenja, pitanje odanosti i opredjeljenja. To je pitanje našeg vlastitog identiteta: mi sami sebe ne bismo razumjeli da nam Isus nije Učitelj i Spasitelj, da On za nas nije Alfa i Omega, početak i svršetak ne samo našega znanja i spoznanja nego našega cijeloga bića i života. To je, dakle, poziv na vjeru u Isusa Krista kao Sina Božjega. To je poziv na uzdanje i nadu.

Biti s Isusom u lađi, biti vjernik, biti u Crkvi – to zapravo znači biti u oluji mora svih sila zla protivnih Kraljevstvu Božjem, odnosno biti u trajnoj pogibli života bez straha i očajavanja.

Iz tih oluja života vjernik izlazi isključivo povjerenjem u Boga i isključivo svojim susretanjem s Gospodinom Isusom koji posve na svoj način smiruje oluju u tihi povjetarac.

ČITANJA

 

Prethodni članak:

Slijedeći članak: