5. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na veljača 2, 2018

1. čitanje Job 7,1-4,6-7

Kinjim se dok se ne smrkne.

Job je pobožan i pravedan čovjek. Ništa se u njegovom životnom ponašanju ne protivi stvaralačkoj volji Božjoj. I baš njemu je život pretrpan nevoljama do granica ljudske izdržljivosti. U takvoj lomljivosti života, u takvoj bezizglednoj situaciji Job razmišlja o životu uopće. Za Joba je život u bolesti sličan vojničkom, nadničarskom i ropskom. Job se žali da su ga zapali mjeseci jada i noći muke. To je bolest koja ne prolazi, a smrt se ne nazire. Po noći ne može spavati i zato uvečer razmišlja kad će svanuti. Po danu mu je teško i priželjkuje večer.
U bolesti uvida da mu je “život samo lahor” te da nema izgleda da bi mu oko opet “vidjelo sreću”. Polazeći od svoje životne situacije Job razmišljanjem dolazi do zaključka da je život neprestana borba, ne nosi u sebi nikakvu sreću, niti stalnu sigurnost.

2. čitanje 1 Kor 9,16-19.22-23

Jao meni ako evanđelja ne navješćujem.

Drugo čitanje govori o Pavlovoj zadaći apostolstva. U 9. poglavlju prve poslanice Korinćanima Pavao vrlo široko govori o svom pozivu na propovijedanje Evanđelja i stavlja zajednici u Korintu pred oči svoj apostolski primjer. Svoj poziv naviještanja Pavao povezuje sa svojim prvim pozivom u apostolsku službu kojega mu je uputio sam Isus Krist. Silu koja ga tjera povezuje s obraćenjem i pozivom. Pavao u slobodi izvršava Božji nalog koji ga pritišće i svakodnevnim naporima, koje ova služba sobom donosi, postiže sudjelovanje u Kristovim mukama. Pavao kao apostol gleda u nasljedovanju suobličenost s Kristom. Sloboda i neovisnost ne znače, za Pavla, ništa drugo nego obvezu na nepodijeljenu službu i zauzimanje. Volju Boga, koji je konačno susreo ljude u Isusu Kristu, treba poštovati. Sloboda omogućava Pavlu da, na neki način, sudjeluje s drugima u postizanju njihovog konačnog spasenja.

Evanđelje Mk 1, 29-39

Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti

Ovaj se odlomak nalazi u Markovu evanđelju u velikom odlomku o Isusovom djelovanju u Galileji (Mk 1,14-9,50) Nakon poziva prvih učenika i prvog izvještaja o ozdravljenju evanđelist Marko izvještava o drugim Isusovim izlječenjima. Naš evanđeoski tekst govori o ozdravljenju Petrove punice, ozdravljenju opsjednutih kao i Isusovom odlasku iz Kafarnauma. Nakon Isusovog napuštanja sinagoge odlazi u kuću Šimuna i Andrije i oslobađa Šimunovu punicu groznice. Svojim čudesnim djelovanjima naglašava djelotvornost svojih riječi, poruku o dolasku Kraljevstva Božjega. Zadivljenost ljudi njegovim naukom i njegovom vlašću nastavlja se i u njegovom spasiteljskom djelovanju. Još iste večeri brojni bolesnici i opsjednuti u Kafarnaumu su, na svom tijelu, osjetili kako je djelotvorna i moćna Isusova riječ.
Isus jasno ukazuje da je u njemu i po njemu došla punina Božje ljubavi k ljudima. I zato ne čudi da su stanovnici Kafarnauma htjeli Isusa zadržati , no pri tome se pokazuje samo njihovo nerazumijevanje. Isus želi, u svojim djelima, pokazati ljubav Božju prema svim ljudima. Zato Isus ne ostaje na jednom mjestu, nego ide dalje da i drugdje pokaže na djelu ljubav Božju. Isus je došao da s njime započne kraljevstvo Božje koje je obećano svim ljudima. Svojim povlačenjem na molitvu Isus jasno ukazuje da je konačno, po njemu, došla volja Božja, to znači Božja volja spasiti čovjeka.
 

ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: