TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na siječanj 14, 2018

Osnovna misao ovonedjeljnih čitanja je Kraljevstvo Božje. Ono nije ograničeno samo na neke ljude, ono je ponuđeno svim ljudima, to je osobni poziv, i traži odgovor odmah, traži se osobna odgovornost, ali se ono ostvaruje u zajednici, u Crkvi.

Prvo čitanje (Jon 3,1-5.10)

Obratiše se Ninivljani od svojega zlog puta.

Prvo čitanje donosi neočekivano obraćenje Ninivljana na propovijed proroka Jone. Dolazi u Ninivu ne kao misionar, nego kao navjestitelj Božjega suda. I neočekivano, oni se obraćaju. Jonu je to ražalostilo. Jona želi naviještati domaćeg Boga, svoga Boga, svoju teologiju, svoje usko ograničeno gledanje, a ne Boga koji je posve drugačiji, slobodnog i milosrdnog, koji jednako prihvaća obraćene pogane kao i Židove. Jona znači golubica što je simbol Židova, koji smatraju da je Bog samo Bog Židova, i obraćenje mora biti obraćenje k Bogu Židova, i postati Židovi. A Bog je milosrdan prema svakom narodu koji se obrati.

Drugo čitanje (1Kor 7,29-31)

Prolazi obličje ovoga svijeta.

Pavao upozorava Korinćane, a i nas sada da je naše vrijeme „hoda“ na zemlji kratko i da ga moramo dobro iskoristiti, kako bi zaslužili ono „poslije,“ kod Boga. Moramo se stalno obraćati – okretati Bogu, za svoj spas, za bolji svijet. Pavao vrednuje sve što je zemaljsko: „… i oni koji imaju žene,… kao da ih nemaju; i koji plaču, da ne plaču; i koji se vesele, kao da se ne vesele; i koji kupuju, kao da ne posjeduju; i koji uživaju, kao da ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. Pavao upozorava na prolaznost i kratkoću vremena u kojem se živi na zemlji. U bogatom gradu Korintu pojavila se raskalašenost života. I među korintskim kršćanima nastale su nesuglasice i razdor. Pavao se trudi uspostaviti jedinstvo među njima. Podijelili su se u stranke: Pavlovu, Apolonovu, Petrovu, Kristovu. To je bila agresija protiv Krista i protiv apostola. Pavao nastupa oštro i nastoji ih ujediniti u Kristu, koji je živio i umro za mir i jedinstvo ljudskoga roda. Pavlove se riječi i misli izvrsno uklapaju u glavni smisao obraćenja: novo vrednovanje svijeta, stvari i ljudi.

Evanđelje (Mk 1,14-20)

Obratite se i vjerujte evanđelju.

Samo je jedan put na koji Isus poziva: put evanđelja. Početak Isusova propovijedanja i javnog djelovanja obilježen je pozivom: „Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Prihvatimo Evanđelje! Isus u današnjem evanđelju traži suradnike, traži ljude koji će, u njegovo ime, kao njegovi učenici širiti njegovu Riječ – Riječ Božju. Evangelion grč. = vijest = novost = Radosna vijest = Riječ Božja = Evanđelje. Evanđelje, znači i Blagovijest – blaga-vijest: „sve što je Isus činio, mislio i osjećao,“ dakle, Isusov život i njegovo djelo. Blagovijest je Božja Objava o Spasenju ljudi i svega stvorenog u ime Isusovo. Krist kao Sin Božji i Sin Čovječji uspostavlja „intimnu“ zajednicu između Boga i čovjeka. Donosilac „blagovijesti“ je Isus Krist, Božji Sin, Mudrost Očeva. On je Mesija na kome se ispunjavaju Starozavjetna proročanstva. Riječ je upućena svima ljudima, no svakom osobno i u sklopu zajednice u kojoj živi: obitelj, župa, narod… Isus za svoje djelo, treba suradnike. On želi svijet spašavati po ljudima. Isus izabire prve učenike, prve apostole – prve svećenike. Riječ je o svećeničkom pozivu. Isus ih pozva: „Oni odmah ostaviše mreže…ostave oca…i pođoše za njim.“ Isusu su potrebni njegovi svećenici, ali mu je potreban i svaki kršćanin. Samo u „suradnji“ Boga i kršćana nastat će Novi svijet – Božji svijet – Božje kraljevstvo. Božje kraljevstvo započinje Isusovim dolaskom na zemlju i nastaje udruženom suradnjom svih Isusovih učenika. Bogu nitko nije nevažan!

ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: