2. NEDJELJA KROZ GODINU (B)

od Kristina na siječanj 8, 2018

Zvanje je temeljna odrednica vjerničkog života. U svakom zvanju gledamo Božji poziv. Poziv na učeništvo, da dijelimo svoju sudbinu s Isusovom, da nam Krist bude vođa i Učitelj u životu, da smo pozvani, zvani i zvanje “za druge” kao i Krist – najviši je domet kršćanskog postojanja. Odazivom na poziv sudjelujemo i svrstavamo se na Božju stranu, odgovaramo Božjoj ljubavi, ulazimo u Kraljevstvo Božje.

PRVO ČITANJE 1 Sam 3, 3b-10. 19

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!

Prvo čitanje nam donosi poziv proroka Samuela. Samuel je zapravo prvi pravi Božji prorok. Živi i prorokuje oko 1050. godine prije Krista. Samuel je dijete darovano od Boga neplodnoj majci, (kao Izak, Samson, Ivan Krstitelj). Dijete koje će roditi, majka Ana zavjetuje Bogu da mu služi u Hramu. Ana je svoju ispovijed objavila Bogu po svećeniku Eliju. Ana je zatrudnjela i rodila sina, a kad ga jeodbila od prsiju, odnese ga u Dom Jahvin u Šilu i preda ga svećeniku Eliju da ga odgaja i uči u duhu Božjem. Mladi je Samuel živio u Hramu i služio je Bogu pod nadzorom Elijevim. Samuel u budnosti, bez pojavnog viđenja, čuje Riječ. Iako je mladić rastao u Hramu Gospodnjem nije odmah raspoznao „glas“ Božji koji mu se objavljuje, nego ga zamjenjuje s glasom svoga učitelja Elija.

U situaciji mladog Samuela možemo prepoznati sliku našega vlastitog života i odnosa s Bogom. Boga možemo čuti samo cijelim svojim bićem. Otvoriti mu: srce, razum i duh: Tek tada ćemo moći ćuti i razumjeti Božji govor i tada će se (moći) dogoditi „susret s Bogom.“ Često, poput Samuela, pripišemo Božji glas nekome drugom, pa ostanemo smeteni i tapkamo u mraku. Srećom, nađe se po koji „Eli“ na našem životnom putu koji ukaže na Božju stvarnost i uputi nas na pravi put.

DRUGO ČITANJE1 Kor 6, 13c-15a. 17-20

Tijela vaša udovi su Kristovi.

Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima produbljuje smisao grijeha. Neki krivo shvaćaju kršćansku slobodu: “Sve mi je dopušteno!” Apostol veli: vjernik je hram Duha Svetoga, Duh “prebiva” u čovjeku kao u hramu. Zato tijelo mora biti čisto i prema njemu treba postupati sa strahopoštovanjem. Kupljeni smo “otkupninom” od Krista, ne pripadamo sebi. Krist nas je otkupio od Zakona i puti, kao i od ropstva. Kršćani se u životu moraju očitovati kao zreli i razumni ljudi, otvoreni poticajima Duha i nasljedovati Krista, novog Adama.

EVANĐELJEIv 1, 35-42

Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega.

Evanđelje nam donosi poziv prvih Isusovih učenika. Ivan Krstitelj skreće pozornost na Onog, koji je prisutan, a skrovit i tajnovit. Evanđelist Ivan to uokviruje u prvi tjedan Isusova javnog djelovanja, kojim nastaje novo doba, eshatološko vrijeme. Na poticaj Ivana koji je Isusa prokazao kao “Jaganjca Božjega”, dvojica učenika, Andrija i neimenovani (Ivan), Krstiteljevi učenici, otkrivaju Mesiju i slijede ga. To je početak njihova apostolskog djelovanja. Poziv mogu probuditi ljudski odnosi bratstva, prijateljstva, iste službe itd. Ipak je to uvijek Božji zov, Kristov zov, kome se moramo odazvati.

Kršćanski poziv traži preobražaj osobe, koja postaje novi čovjek, slijedi vlastiti osobni poziv. Poziv uvijek polazi od Boga koji nas trga iz grešne prošlosti i usmjerava blistavoj budućnosti. Poziv traži radostan odaziv da uđemo u zajedništvo s Kristom. I konačno kao novo stvorenje, dobivamo novo ime, postajemo hram Duha i ulazimo u Kraljevstvo, u dom Očev. Na tom temeljnom i odlučnom putu potrebna nam je bratska, očinska ruka duhovnog učitelja, duhovnog vođe kao što je bio Eli za Samuela, Krstitelj za dvojicu učenika, Andrija za brata Šimuna. Često mnogi na putu prema kršćanskoj savršenosti klonu na pola puta, ili već blizu cilja. Potrebna nam je tada ruka duhovnog vođe koji će nam uliti nade i odvažnosti da krenemo dalje, u jasne visine.

ČITANJA

Prethodni članak:

Slijedeći članak: