23. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

od Kristina na rujan 1, 2013

Današnja  nedjelja poučava što je u životu najvažnije. Za što se trebamo opredijeliti bez pogovora?

Prvo čitanje (Mudr 9, 13-18b)

Tko će se domisliti što hoće Gospodin?

Često smo kolebljivi i nesigurni kad je u pitanju što Bog od nas želi i traži. Tako i kralj Salomon, koji se moli Bogu za mudrost, uvjeren je da naravni razum nije sposoban spoznati Božju namisao i pravilno shvatiti njegovu svetu volju. A ipak je to najvažnije za svakog razumnog stvora. Što će čovjeku sva zemaljska mudrost, ako je lišen one koju posjeduje njegov izvor i cilj, a to je Bog.

Boga, njegovu volju možemo upoznati samo ukoliko nam se On sam otkrije. Stoga nam objavljena mudrost Božja ukazuje kako nam je živjeti na zemlji i kako doći k Bogu.  sluškujući poticaje Duha Svetoga koji govori kroz glas savjesti i kroz riječ Božju, čitanu i tumačenu u vjerničkoj zajednici, ljudi mogu učiti što je Bogu milo i spašavati se milošću njegovom.

Drugo čitanje (Fil 9b-10. 12-17)

Primi ga, ne kao roba, nego kao ljubljenoga brata.

Poslanica Filemonu je Pavlova molba gospodaru Filemonu, kojega je Pavao osobno uveo u kršćansku zajednicu, da oprosti svome odbjeglom robu Onezimu sam zločin bijega i materijalnu štetu koju mu je prouzrokovao pred bijeg. Onezim je u svom bijegu dolutao do Rima. Tu je, vjerojatno od krštenih robova, čuo za sužnja Pavla kojega se sjetio iz kuće svoga gospodara Filemona. Probio se do Pavla, primio pouku o kršćanstvu, krstio se i zaželio ponovno poći Filemonu. Pavao mu je rado dao preporuku kojom svjedoči kako su kršteni gospodari i kršteni robovi braća u Kristu, iako pred državom i dalje jedni ostaju gospodari a drugi robovi.

Tako je odbjegli rob Filemonu kao kršćanskom gospodaru stečen na nov način, i to zauvijek. Filemon ga dobiva “ne više kao roba, nego više od roba, kao brata ljubljenoga”. Oni će i dalje pred državom ostati gospodar i rob, ali u zajednici vjernika “nema više roba slobodnjak” jer su “svi Jedan u Kristu Isusu”.

Evanđelje (Lk 14, 25-33)

Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.

Ni na jednom drugom mjestu Isus s ovakvom ozbiljnošću ne govori o uvjetima za nasljedovanje kao u današnjem evanđelju. Nasljedovanje Isusa nije jednostavno. Ono ne mora biti fizičko kročenje za Njim i s Njim, to ne mora biti tjelesno odvajanje od svega dosadašnjeg, ali to svakako mora biti prioritet svakog kršćanina.

Oni koji kane poći za Isusom i slijediti ga, moraju čvrsto odlučiti i izabrati. Gospodin nikoga ne prisiljava, zna da je teško ostaviti obitelj i svoju ulogu skrbnika za njihove zemaljske potrebe. Zato kao da kaže: „Dobro razmislite! Morate se jasno opredijeliti.“ Budući da imamo slobodu odrediti što nam je prioritet, i s obzirom da smo mudra i razumna bića, Krist u naše ruke stavlja tu veliku i tešku odluku.

MISNA ČITANJA

*******************************

ROĐENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – MALA GOSPA 

Blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Mala Gospa slavi se 8. rujna, devet mjeseci nakon svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.

Marijino rođenje je pretkazano i naviješteno u Starom zavjetu. Nakon pada Adama i Eve u grijeh, Bog im se ukazuje, prekorava ih i tjera ih iz zemaljskog raja. Bog govori zmiji: “Neprijateljstvo ja zamećem izmedu tebe i žene, izmedu roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Drugi vatikanski sabor naučava, da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom.

Marija spada, kako nam govori sveto Evanđelje, u niz ljudi koji su omogućili dolazak Spasitelja na ovu zemlju. Marijina je veličina i uzvišenost u njezinoj povezanosti sa Sinom Božjim Isusom Kristom kojega je ona začela u svojoj prečistoj utrobi po Duhu Svetome i rodila nama za Spasitelja. Zato Dan Rođenja Majke Božje odmah usmjerava naše misli i naše srce prema njezinu božanskom Sinu.Današnji blagdan zapravo je poziv na radost jer je Rođenjem Presvete Djevice Marije, Bog dao cijelom svijetu konkretnu garanciju da je spasenje već blizu.
Bog nam je dakle darovao Mariju za naše spasenje i za naše posvećenje. Bog nam je darovao Mariju za našu Majku. A Marija nam pomaže iznad svega da sačuvamo netaknutu »vjeru u Boga«, onu vjeru koja nam je dana na Krštenju i koja mora neprestano rasti i sazrijevati u vama u svim stadijima našega kršćanskoga života.
Također i mi kao i Marija moramo neprestano razmišljati u svome srcu o istinama naše vjere, odnosno trebamo biti otvoreni riječi Božjoj i podložni njegovoj svetoj volji tako da bi naš svakidašnji život: osobni, obiteljski, društveni i crkveni, bio uvijek u savršenom slaganju i u skladnoj dosljednosti s Isusovom porukom spasenja, s naukom Crkve i s primjerima svetaca.
Povijesni korijen ovog blagdana je godišnji spomen posvete Bogorodičine crkve u Jeruzalemu u 5. st. uz koju je kasnije podignuta crkva sv. Ane, Marijine majke. Među kršćanima Egipta kružio je već oko 200. god. legendarni spis “Jakovljevo proto-evanđelje” prema kojemu su se Marijini roditelji zvali Joakim i Ana, a svoje prvo i jedino dijete dobili su u odmaklim godinama nakon što su im se susjedi izrugivali da im Bog za kaznu ne daje djece. Objavljeno im je da Bog ima posebnu namjeru s njihovom kćerkom Marijom i zato se je s ljubavlju spremali za njezinu buduću zadaću. Krajem 7. st. papa Sergije I. uveo je ovaj blagdan u Rimu, a odatle je proširen među kršćane Zapada.

****************

Prethodni članak:

Slijedeći članak: